Posted by Razmišljajući o preminuću svetog Franje, pred oči mi dolazi slika tog blaženog događaja. Jedne tihe jesenske noći, u dolini podno Asiza, nekolicina fratara okupila se oko svoga brata koji, kao pomiren čovjek, ide ususret sestrici smrti. Te noći, udaljeno od buke svijeta, skriveno od znatiželjnih očiju i posvećeno gorkim jecajima, dogodilo se nešto što će – baš kao i sam početak Franjina hoda s Bogom – neizbrisivo obilježiti povijest svijeta. Sveti je čovjek usnuo u Gospodinu.
Sveti Bonaventura u svom životopisu donosi: „Kad su se konačno na njemu ispunili svi misteriji i kad se njegova duša lišila tijela i utonula u ponor ljubavi Božje, blaženi je čovjek usnuo u Gospodinu.” (1 Bon 14, 6). Bonaventura ovaj zapis donosi tek nekih tridesetak godina nakon preminuća blaženog oca. Kao čovjek čiji je život spasio upravo Franjin zagovor, nije čudo da piše na predivno slikovit način. Ipak, vjerujem da nam ne otkriva baš sve. Kao da nam sugerira da se tu malo zaustavimo i zapitamo: Koji su to misteriji koji su se ispunili?
Znamo da je Franjo nedugo prije svoje smrti na brdu La Verna od serafa primio svete rane (1 Bon 13, 3). Franjo je prvi svetac za kojega sigurno možemo reći da je na ovaj način imao milost biti sudionikom Kristovih muka. No, možemo reći da je bio prvi u još jednoj stvari, u nečemu što je također učinio nedugo prije smrti. Za nešto što je, gledano našim očima, potpuno maleno: prvi je na živi način uprizorio otajstvo utjelovljenja (1 Čel 84–86). Za Franju je to otajstvo bilo najdraže. Kako to Toma Čelanski navodi, to je za njega bila „svetkovina nad svetkovinama” (2 Čel 199). Često je i dugo razmišljao o poniznosti što se objavila Utjelovljenjem i ljubavi što se očitovala u Muci. Za njega ta dva otajstva nisu bila odvojena, već je jedno vodilo drugome: Utjelovljenje i Muka, Rođenje i Smrt.
Vjerujem da se Franjo, kao Kristov istinski nasljedovatelj, nakon što se na La Verni vidljivo povezao s Kristovom Mukom, na koncu svoga života ponovno htio potpuno sjediniti s Njegovim Rođenjem. Zato umire gol na goloj zemlji, ne imajući ništa svoga, okružen nekolicinom braće u tišini noći – u potpunoj ogoljenosti betlehemskih jaslica (1 Bon 14, 4). Kako se Spasitelj rodio na zemlji da bi čovjeka otkupio, tako se i Franjo, Krvlju Kristovom otkupljen, u toj blagoslovljenoj noći „rađa za nebo”.
U toj istoj noći, zapisano je: „Jedan je između braće i učenika vidio njegovu blaženu dušu u obliku sjajne zvijezde kako je bijeli oblačić iznad mnogih voda ravnim putem nosi gore u nebo.” (1 Bon 14, 6). Zvijezda koja je sjala nad betlehemskom štalicom bila je znak mudracima da se rodio Kralj židovski (Mt 2, 1–2). Iako je svijetlila svima, samo su iskreni tražitelji pronašli Boga u jaslama. Tako je učinio i Franjo. Bog ga je učinio novom zvijezdom da bude putokaz onima koji Ga istinski traže. On, koji nakon obraćenja nije htio imati ničega svoga, pa je izabravši Gospodara zadobio sve, sada i nama svijetli visoko na nebu, upućujući nas kojim nam je putem ići – putem potpunog predanja Raspetoj Ljubavi.
„O najkršćanskijeg li čovjeka koji je po savršenom nasljedovanju za života nastojao biti suobličen živome Kristu, a kad je umirao, da bude sličan umirućem Kristu, a kao mrtav mrtvome...” (1 Bon 14, 4). Franjo je svim srcem želio samo to: biti potpuno suobličen Kristu. Taj hod nije bio njegova ideja, nego božanski plan, što sam potvrđuje u svojoj Oporuci: „I nakon što mi je Gospodin dao braću, nitko mi nije pokazivao što mi je činiti, nego mi je sam Svevišnji objavio da moram živjeti po obliku svetoga Evanđelja.” (Op 14). A braću nedugo prije smrti blago opominje: „Počnimo, braćo, služiti Gospodinu, Bogu svome, jer smo do sada malo napredovali.” (1 Bon 14, 1). I tako se Franjo, pošto su se pravednici okupili oko njega zbog dobra što mu je iskazao Gospodin (Ps 142, 8), preselio u Vječnost.
Neka se ne uznemiruje srce vaše!
Vjerujte u Boga
i u mene vjerujte!
U domu Oca mojega ima mnogo stanova.
Da nema, zar bih vam rekao:
'Idem pripraviti vam mjesto'?
Kad odem i pripravim vam mjesto,
ponovno ću doći i uzeti vas k sebi
da i vi budete gdje sam ja.
A kamo ja odlazim, znate put. ( Iv 14, 1-4)
Moli za nas, sveti Franjo, da i mi mognemo hrabro izabrati Gospodara, te da ustrajući na putu Kristova evanđelja stignemo tamo gdje si ti. Amen.
fra Jakov Rak