Laici i franjevačka karizma

BogoslovPosted by

Što je Franjevački svjetovni red i Franjevačka mladež (Frama)? Koja je specifičnost njihova poslanja u Crkvi i društvu? Koje su perspektive za budućnost njihova djelovanja? Na navedena pitanja nastojat ćemo dati odgovore u ovom članku. U prvom dijelu članka navest ćemo u vrlo sažetom obliku nekoliko općenitih informacija o Franjevačkom svjetovnom redu, zatim ćemo govoriti o pozivu i identitetu članova Reda. U nastavku će biti govora i o poslanju svjetovnih franjevaca u današnjem društvu te o perspektivama njihova pastoralnog djelovanja u budućnosti. Navedeni redoslijed kojim obrađujemo Franjevački svjetovni red slijedit ćemo govoreći i o Franjevačkoj mladeži – Frami.

1. Poziv i poslanje Franjevačkog svjetovnog reda i Frame

Sveti Franjo i sveti Dominik shvatili su, čini se, bolje od svojih suvremenika da se poziv na svetost ne odnosi samo na zaređene ili posvećene službenike/ice Crkve, nego i na vjernike laike. Njih dvojica, a zatim i njihovi sljedbenici, kamo god su išli redovito su tamo osnivali i treće svjetovne redove. Navedeni redovi služili su kao kvasac obnove Božjeg naroda i sredstvo podizanja svijesti suodgovornosti kod vjernika laika za zajedničko poslanje Crkve. Govoreći stoga o svjetovnim redovima mi u stvari govorimo o prvom velikom pokretu laika u povijesti Crkve koji je promovirao upravo njihovu vlastitost – svjetovnost i život po Evanđelju u okolnostima i ambijentu koji je laicima svojstven. U tom smislu možemo čak reći da su svjetovni redovi na neki način anticipirali ekleziologiju Drugog vatikanskog koncila davno prije samog Koncila.

Nedugo nakon Franjine smrti (1226), mnogi franjevački samostani izgrađeni su na našoj strani Jadrana (Pula, Zadar, Šibenik, Trogir, Split, Dubrovnik). Zajedno s njima, prema nekim povjesničarima, nastale su od početka i zajednice Franjevačkog svjetovnog reda u Zadru i Dubrovniku[1]. Naravno, mi u ovom prikazu  nećemo se baviti poviješću FSR-a nego samo ukratko predstaviti njegovu karizmu i poslanje, osvrnuvši se na početku na njega u općenitom obliku a onda u nastavku i kroz konkretne aktivnosti bratstava u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji[2]. Možemo ipak, doduše samo ukratko, iz bogate povijesti Franjevačkog svjetovnog reda, koji je inače utemeljio sam sv. Franjo[3], istaknuti kako postoje tri Pravila koja određuju njegovo djelovanje: prvo je iz 1289 godine od pape Nikole IV, drugo iz 1883 godine od pape Leona XIII i treće, dakle ono koje dokida prethodne i koje je jedino obvezujuće, a to je obnovljeno Pravilo iz 1978 godine od pape Pavla VI. To aktualno najnovije Pravilo  FSR-a  prožeto je duhom Drugog vatikanskog sabora i usklađeno sa zahtjevima našeg vremena. Naravno, treba napomenuti kako Franjo nije osnivač Reda u strogom smislu, budući da je pokret pokornika (i FSR se od početka  zvao Red pokornika) već stoljećima postojao. Pa ipak, Franjina osobnost i karizma dala je tom postojećem pokretu novi život i utisnula mu posebni biljeg. Sami pokornici tražili su od Franje i njegovih drugova da ih predvode i da im budu duhovni vođe pa se sv. Franjo može s pravom smatrati utemeljiteljem FSR-a. Uostalom i sam papa Nikola IV u prvom Pravilu reda iz 1289 godine takvim ga naziva[4].
 

1.1. Poziv i poslanje Franjevačkog svjetovnog reda

Poziv članova Franjevačkog svjetovnog reda, a koje možemo zvati i svjetovnim franjevcima ili pak franjevačkim trećorecima, kad bismo ga htjeli ukratko izreći glasio bi otprilike ovako: ozbiljno shvatiti sakrament krštenja, tj. obveze koje iz njega proizlaze te Evanđelje uzeti kao kriterij koji oblikuje svakodnevni život[5]. Drugim riječima, živjeti kao svjetovni franjevac znači živjeti po onim vrijednostima koje su oblikovale život sv. Franje iz Asiza te nastojati, sukladno današnjim okolnostima, mentalitetu, tehničkim dostignućima i sl.,  tim istim vrijednostima udahnuti život, dati im novo „ruho“, odnosno vlastiti „rukopis“. To pak ne znači ništa drugo nego pružiti svjedočanstvo života koje nadahnjuje i koje svojom odgovornošću i zauzetošću svijet čini boljim mjestom za život svih ljudi. Poziv, dakle, svjetovnog franjevca nije nikakva pobožnost niti tek neko prigodično djelo milosrđa, već stil (oblik) evanđeoskog života nadahnut Franjinom karizmom. Poziv je zapravo put kojim vjernici laici postaju aktivnijim kršćanima koji nadahnuti franjevačkom duhovnošću riječima a još više primjerom promiču evanđeoske vrijednosti u svjetovnom ambijentu[6].

Ovaj oblik franjevačkog života u svjetovnom obliku ima dvije temeljne karakteristike: nasljedovanje Krista i život u bratstvu. Nasljedovanje Krista nipošto ne znači slijeđenje neke ideologije ili nauka koju treba dobro savladati, već prvenstveno se odnosi na nasljedovanje konkretne osobe – Isusa iz Nazareta[7]. To dakako onda podrazumijeva i razvijanje osobnog odnosa s Kristom koji onda umjesto nekog pravila ili dobrog primjera postaje pratitelj i prijatelj na životnom putu. Život u bratstvu, kao druga važna karakteristika franjevačke karizme, ne znači tek fizičku dimenziju bliskosti i poštovanja prema ljudima s kojima inače dijelite svakodnevni život, već naprotiv se proteže na sve ljude. Čak, štoviše, takav „bratski odnos“ ne odnosi se samo na ljude nego i na životinje, biljke – što će reći da uključuje brigu za sve stvoreno.

To nadalje znači, u konkretnom obliku,  prepoznavati i odnositi se prema svim ljudima kao prema braći i sestrama neovisno o različitostima njihova identita: rasnog, vjerskog, nacionalnog i sl.[8]. Briga za životinje i biljke znači preuzimanje odgovornosti za sve stvoreno a to uključuje i odgovorno upravljanje istim. Ne ulazeći ovdje dublje u ekološku tematiku samo ćemo načelno spomenuti kako je sv. Franjo upravo zbog svoje ljubavi prema svemu stvorenom i izabran za zaštitnika ekologije te kako je briga za sve stvoreno važna karakteristika koja od početaka obilježava franjevačku karizmu. Iz tako jasne svijesti o vlastitom identitetu logično proizlazi i samo poslanje članova FSR-a. Generalne Konstitucije FSR-a govoreći o poslanju svojih članova ističu kako su oni «pozvani sudjelovati u izgradnji Crkve kao sakramenta spasenja za sve ljude[9]». Po krštenju i zavjetovanju oni postaju svjedoci i oruđe za poslanje Crkve te naviještaju Krista životom i riječju. «Njihov prvotni apostolat jest osobno svjedočenje u onoj sredini u kojoj žive te služenje izgradnji Božjega kraljevstva u zemaljskim stvarnostima»[10].

Svjetovna dimenzija iako pripada svim članovima Crkve ipak je po svojoj naravi svojstvenija vjernicima laicima negoli zaređenim i posvećenim članovima Crkve. Ekleziologija Drugog vatikanskog sabora upravo naglašava tu specifičnost svjetovnog karaktera kod vjernika laika ističući kako upravo na njih spada da traže kraljevstvo Božje baveći se vremenitim stvarima i uređujući ih po Božju (usp. Lg 31). U istom dokumentu nadalje se ističe kako su vjernici laici pozvani kroz svoje redovite dužnosti i poslove, bilo obiteljskog bilo društvenog karaktera, doprinijeti poput kvasca posvećenju svijeta iznutra. Na njih dakle na poseban način spada da sa svim vremenitim stvarima kojima se služe i raspolažu upravljaju na takav način da budu na korist ljudima i na slavu Božju.

Svjetovni franjevci preuzimajući svjetovnost kao specifičnu karakteristiku svog poslanja žive svoju pripadnost Crkvi i društvu na nepodijeljen način. Drugim riječima, to znači da su oni istovremeno i vjernici i građani sa svim pravima i obvezama te svoju pripadnost Crkvi i društvu žive kao nerazdijeljivu stvarnost.  Njihov glavni doprinos u stvaranju što pravednijeg i humanijeg svijeta ostvaruje se prvenstveno u što odgovornijem vršenju obiteljskih dužnosti i što boljem obavljanju profesionalnih zaduženja na korist cijelog društva. Napredujući neprestano na tom putu usavršavanja, osobnom i profesionalnom, obogaćeni duhom služenja oni su pozvani aktivno se uključiti u sva događanja u društvu te u tom smislu i preuzeti društvenu odgovornost te se zauzimati za kršćanske vrijednosti na svim područjima[11].

1.2. Poziv i poslanje Franjevačke mladeži – Frame

Franjevačka obitelj iako velika i raznolika rođena je kao jedna obitelj i uređena tako da uključuje različite društvene skupine. Sva tri franjevačka reda, da ih sada poimence ne nabrajamo, imaju zajedničkog utemeljitelja, istu karizmu i isto poslanje koje se ostvaruje na različite načine ovisno o kojoj se grani franjevačkog stabla radi. Ovdje govorimo o Frami – franjevačkoj mladeži, pokretu mladih laika koji se osjećaju pozvani od Duha Svetoga da u bratstvu ostvare iskustvo kršćanskog života na franjevački način. Frama je nastala u Italiji 1948. godine, kada  je fra Pacifico Perantoni, ondašnji generalni ministar OFM, povezao i ujedinio sve postojeće franjevačke grupe mladih i nazvao ih Franjevačka mladež katoličke akcije. Odlučujuću ulogu u njenom nastajanju i razvoju imali su i imaju članovi FSR-a. Bratstvo se zahvaljujući franjevcima brzo proširio po svijetu.

U Hrvatskoj Frama službeno postoji od 1992. godine, i to  u početku u provinciji sv. Ćirila u Metoda u Zagrebu na Kaptolu[12]. Nakon Zagreba počela su se vrlo brzo osnivati mjesna bratstva diljem Lijepe Naše i susjedne nam Bosne i Hercegovine. U Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja počeci organiziranog rada oko osnivanja Frame započinju imenovanjem prvog provincijskog duhovnog voditelja za Framu fra Joze Župića 1. srpnja 1994. godine. Njegovim nastojanjem započelo se u nekoliko župa  raditi na nov i kreativan način s mladima u Splitu, Sinju, Prološcu, Turjacima i Imotskom. S godinama se broj mjesnih bratstava povećavao kao i broj članova i simpatizera, o čemu ćemo, doduše ukratko, govoriti u drugom dijelu članka.

Frama je moderni crkveni pokret mladih vjernika laika, sastavljen većim dijelom od djevojaka i manjim od mladića. S obzirom na životnu dob radi se o mladima u rasponu od petnaest do trideset godina. Frama pripada Franjevačkoj obitelji, točnije FSR-u čije Pravilo smatra svojim dokumentom nadahnuća[13]. To znači da sve glavne karakteristike poziva i poslanja FSR-a koje smo prethodno obradili vrijede i za Framu, naravno, uvažavajući i neke posebnosti o kojima ćemo u nastavku detaljnije govoriti. Po Konstitucijama FSR se smatra odgovornim za djelovanje Frame čije aktivnosti su pozvani bratski pratiti i pomoći mladima u dozrijevanju njihova poziva. Štoviše, pozvani su mladima, koje privlači karizma sv. Franje, posredovati iskustvo evanđeoskog života te im pomoći da nastave, ako to žele, produbljivati svoje zvanje u krugu Franjevačkog svjetovnog reda[14]. Inače, formacija u Frami ima nekoliko faza: vrijeme priprave (od tri do šest mjeseci) koje završava obredom primanja u bratstvo, potom slijedi vrijeme temeljne formacije (koje podrazumijeva redovite tjedne susrete u trajanju od najmanje godinu dana) na koncu koje, ako to članovi žele, mogu pristupiti i obredu obećanja izjavljujući javno svoju želju da svoju mladost posvećuju Kristu živeći njegovo Evanđelje nadahnuti Franjinom karizmom (usp. Statut Franjevačke mladeži br. 21-27).

Frama nije srednjoškolsko ili studentsko okupljanje ili vjeronauk za mlade nego bratstvo mladih ljudi koji se okupljaju i zajednički slave Boga, pjesmom, molitvom i igrom te rastu u vjeri u bratskom okružju. Bratstvo nije i ne smije biti samo sebi svrha. U njemu pojedinac ne traži sebe i ne živi za sebe, nego se u njemu izlazi iz sebe i slijedi Krista po primjeru sv. Franje[15]. To u konkretnom obliku znači da se framaši posvećuju Bogu kako bi na Franjin, tako stari a opet tako nov i privlačan način,  živjeli svoju vjeru posvećujući veću pažnju duhovnoj dimenziji svoga života i osobitoj brizi prema bratu čovjeku na margini društva, u bilo kojem smislu. Frama je bratstvo mladih koje se nadahnjuje na franjevačkoj duhovnosti i koje u svakodnevnom životu na svim područjima želi živjeti svoju vjeru. To u konkretnom slučaju znači uzimati Evanđelje kao orijentir u svom životu, euharistiju kao centar i srce svih aktivnosti, Crkvu kao majku a siromašne kao privilegiranu braću. Prisutnost navedenih elemenata u svakom pojedinom bratstvu najbolje govori o (ne)autentičnosti poslanja.

Specifičnost poziva Franjevačke mladeži otkriva se u osobnom doživljaju pozvanosti od Boga da žive evanđeoski u bratstvu nadahnuti Franjinom karizmom malenosti i predanja. Birajući svjesno između niza duhovnih ponuda na sve bogatijem tržištu mladi framaši se ne zadovoljavaju pasivnom ulogom primatelja već traže aktivan pristup i konkretan angažman u vjeri. U svojim nastojanjima, za razliku od drugih pokreta, ne zanemaruju dimenziju crkvenosti već kreativno i angažirano žive svoju vjeru integrirajući bogatu crkvenu baštinu sa zahtjevima sadašnjeg trenutka i izazova koje svakodnevni život donosi. Upravo ta otvorenost potrebama mladih koji žele biti protagonisti u društvu s jasno razvijenom individualnošću, potrebom za duhovnom i emocionalnom potporom, promišljanjem svoje vjere i socijalnim elementom koji se ostvaruje u različitim karitativnim i ekološkim aktivnostima čini Framu jednim od glavnih predvodnika nove evangelizacije među mladima na našim prostorima. Ona je ujedno i dokaz kako postmoderna duhovnost nije, kako se redovito misli, samo alternativna duhovnost nego može biti i katolička u potpunosti integrirana kako s crkvenim dokumentima o poslanju laika u društvu tako i  sa izazovima sve mobilnijeg društva u urbanom ambijentu.

2. Integracija bogate baštine i zahtjeva ljudi današnjeg vremena

2.1. Neke karakteristike dosadašnjeg rada FSR-a i moguće perspektive za budućnost

U ovom kratkom prikazu podrazumijeva se da ne možemo podrobnije ulaziti u analizu pastoralnog djelovanja. Sukladno tomu samo ćemo načelno istaknuti neke elemente sadašnje prakse i moguće pravce buduće pastoralne zauzetosti. Na temelju dostupne literature kao i osobnog iskustva, doduše ne baš velikog, možemo donekle ustvrditi kako je pastoralna praksa u zajednicama FSR-a i Frame na području Splitsko-makarske nadbiskupije u suglasju s prethodnim opisom njihova poslanja. To drugim riječima hoće reći da one, doduše najčešće samozatajno i bez velike pompe, doprinose poput kvasca posvećenju društva iznutra. U velikom broju slučajeva to se ostvaruje vlastitim posvećenjem i posljedično utjecajem na druge ljude snagom vlastitog svjedočanstva. Iako to izgleda na prvi pogled možda prejednostavno i preklasično, ono to nipošto nije. Snaga svjedočanstva koja ide preko vlastitog posvećenja je nenadomjestiva unatoč velikom napretku tehničke civilizacije. Ona je spiritus movens, pokretačka snaga koja osvaja i druge pokreće u svakom vremenu. Uostalom, ne može se govoriti o posvećenju svijeta bez osobnog posvećenja koje je conditio sine qua non svakog ozbiljnijeg društvenog angažmana.

Osim preko osobnog posvećenja, koje dakle predstavlja temelj a ujedno i vrhunac pastoralnog djelovanja, njihova specifičnost, odnosno prepoznatljivost njihove karizme najbolje se očituje u konkretnim projektima u kojima sudjeluju, bilo da se radi u Crkvi bilo u društvu. U tom smislu bez imalo oklijevanja možemo ustvrditi da su članovi FSR-a uvijek na raspolaganju za različite pastoralne aktivnosti koje se događaju u Crkvi u cilju izgradnje aktivnije zajednice vjernika. Oni pomažu u crkvi gvardijanima i župnicima u animiranju liturgije, zatim kod različitih pobožnosti; sudjeluju i organiziraju različite molitvene kao i karitativne aktivnosti i sl.

Njihovi službeni susreti redovito se održavaju jednom mjesečno i u pravilu se sastoje od četiri dijela: molitve, formacije, različitih aktivnosti i bratskog druženja na kraju (agape)[16]. Ipak ono što općenito vrijedi, još uvijek za naš laikat u cjelini, vrijedi također i za svjetovne franjevke i franjevce: još uvijek zauzimaju previše pasivnu ulogu u pastoralu Crkve. To znači da zadaća posviješćivanja suodgovornosti vjernika laika na temelju krštenja ili pak u ovom slučaju još i datih zavjeta ili obećanja (Frama) kao nekoj vrsti produbljenja krsne svijesti suodgovornosti za poslanje Crkve, a na liniji ekleziologije Drugog vatikanskog koncila, još ni iz daleka nije završila[17]. Treba dakle uporno i sustavno podizati svijest o jednakosti dostojanstva svih krštenika i o suodgovornosti svih za poslanje Crkve na temelju krštenja, povjerenih službi u Crkvi ili pak primljenih karizmi na službu zajednici vjernika i društvu u cjelini. Svi kršteni dakle imaju jednako dostojanstvo i zajedničko poslanje koje se ostvaruje u različitosti službi (usp. Lg 32). Svaki član zajednice treba biti protagonist i odgovorni subjekt, a ne samo pasivni primatelj.

Svjetovni franjevci i franjevke rado ističu svoju pripadnost i vjernost Crkvi. Međutim, oni sami ne samo da pripadaju Crkvi nego oni jesu Crkva. Ta svijest da su svi krštenici Crkva, čini se, da presporo ulazi u razmišljanje samih vjernika. Nažalost, još uvijek se u govoru i u razmišljanju Crkva previše identificira sa svećenicima i biskupima i to ne samo od ljudi koji su “daleko” od Crkve, nego, recimo to tako, i od ljudi praktičnih vjernika koji su joj blizu, tj. koji pripadaju različitim redovima, pokretima, malim zajednicama i sl. Sve to govori o nedovoljnoj recepciji ideja i duha Drugog vatikanskog koncila i o potrebi produbljivanja svijesti zajedničke suodgovornosti za poslanje Crkve.

Po podacima koji su nam dostupni možemo, nažalost, zaključiti kako je Franjevački svjetovni red u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji u opadanju. Naime, u odnosu na stanje prije samo trideset godina broj  bilo zajednica bilo članova Reda je više nego prepolovljen. Prema podacima koje imamo sredinom osamdesetih u Nadbiskupiji je djelovalo trideset i osam zajednica Svjetovnog reda: trideset i sedam zajednica FSR-a i jedna zajednica Dominikanskog svjetovnog reda u Splitu, koje su ukupno brojile preko osamsto članova. Danas, međutim, postoji svega sedamnaest zajednica koje ukupno broje oko tristo pedeset članova[18]. Od tih sedamnaest zajednica dvanaest kao asistenti predvode franjevci mala braća provincije Presvetog Otkupitelja, po jednu franjevci mala braća provincije Sv. Jeronima, franjevci konventualci provincije Sv. Jeronima, franjevci trećoreci glagoljaši, franjevci kapucini provincije Sv. Leopolda Bogdana Mandića i jednu zajednicu dominikanskog svjetovnog reda predvode dominikanci provincije Naviještenja Blažene Djevice Marije. Samo ova usporedba broja aktivnih zajednica i članova prije trideset godina i danas govori sama za sebe o krizi u kojoj se FSR nalazi tražeći vlastiti identitet i poslanje u moru sociokulturnih promjena koje se reflektiraju i na stanje u Crkvi i u njenim pokretima i zajednicama.

Postoje, s druge strane, također i znakovi, tj. pastoralne aktivnosti svjetovnih franjevaca koji pokazuju napredak i “zrelost”, ako se to tako može reći, koja se očituje ne toliko u odmaku od starih načina djelovanja koliko u proširenju i novom obliku nazočnosti tj. zauzimanju za čovjeka i za sve stvoreno. U tom smislu možemo spomenuti, jasno ograničavajući se pritom samo na Nadbiskupiju splitsko-makarsku, različite aktivnosti koje je uglavnom Franjevački institut za kulturu mira iz Splita pokretao uključujući u njih i članove Franjevačkog svjetovnog reda. Tu se prvenstveno radi o priređivanju seminara, različitih akcija, uglavnom ekoloških i humanitarnih čiji je cilj podizanje svijesti o zaštiti okoliša, dostojanstvu rada i radnika, tribine o miru, praštanju, pravdi i solidarnosti i sl.[19].

Osim navedenoga možemo spomenuti također i organizaciju okruglih stolova na kojima se raspravljalo uglavnom o ekumenskim ili ekološkim pitanjima[20]. U drugim zajednicama svjetovnih franjevaca na sjeveru i u zapadnom dijelu Hrvatske razvile su se mnogostruke pastoralne aktivnosti. Osobito se to odnosi na karitativni vid franjevačkog poslanja, koji je od samih početaka sastavni dio Franjine karizme.  Tako su se neke zajednice posvetile brizi za teško bolesne i umiruće bolesnike[21]; druge se brinu o beskućnicima i siromašnima otvarajući prenoćišta (hospicije)[22], zatim socijalne samoposluge s osnovnim namirnicama za siromašne, neke opet preko projekta “Uličnih svjetiljki” – uređenja i prodaje istoimenog časopisa za pomoć beskućnicima pomažu istima itd.[23].

Nadamo se da će u doglednoj budućnosti ovakve ili slične inicijative zaživjeti i kod nas te još više konkretnim djelima ljubavi svjedočiti našu franjevačku karizmu kao i senzibilizirati što više ljudi za potrebe osoba na margini društva. U tom kontekstu gajimo nadu da će ova godina posvećenog života i ovaj skromni prikaz poslanja i aktivnosti FSR-a biti mali doprinos ostvarenju navedenog cilja.

 2.2. Neke karakteristike  dosadašnjeg rada Frame i moguće perspektive za budućnost

Nacionalno bratsvo Frame podijeljeno je na područna bratstva, koja se potom dijele na mjesna bratsva koja predstavljaju  osnovnu stanicu Frame, odnosno konkretno mjesto gdje se framaši susreću i međusobno izgrađuju u vjeri. Mjesno bratstvo vodi i animira Vijeće koje se sastoji od najmanje tri člana s datim obećanjima, naravno, uz pomoć predsjednika dotičnog bratstva, duhovnog asistenta kao i izabranih animatora. U redovitom tjednom susretu framaši obrađuju jednu od unaprijed dogovorenih tema prema programu koji dogovaraju svake godine, a koji se redovito odnosi na razdoblje od rujna do lipnja, uključivo. U pripremi i realizaciji dogovorenog programa sudjeluju svi, napose animatori, predsjednik/ica, duhovni asistent kao i predsjednici određenih sekcija. Izbor tema je šarolik i uglavnom se ide za tim da framašima, koji teme i biraju, bude zanimljiv i koristan za svakodnevni život. Animatori imaju ne samo ulogu obraditi zadanu temu već i aktivirati ostatak bratstva da aktivno sudjeluje na susretima. To redovito čine na način da koncipiraju susrete kao radionice u kojima se prvo radi pojedinačno u grupama a onda se poslije na plenumu iznose zaključci i po potrebi kreira i šira rasprava. Uglavnom, uz veće ili manje oscilacije, redoviti susreti se sastoje od molitve, izlaganja, rada po grupama, pjesme, rasprave, meditacije, igre…

U Frami postoje razne sekcije čije se aktivnosti događaju za vrijeme i izvan redovitog tjednog susreta, a o čemu se brinu predsjednici/e dotičnih sekcija. U prvom redu se radi o molitvenoj sekciji koja animira susrete i slavlja, zatim o karitativnoj koja pomaže potrebnima organizirajući različite humanitarne akcije, posjećujući domove za djecu i starije osobe i sl.;  glazbenu koja glazbeno animira susrete, dramsku, literarno-likovnu, sportsku…. Svakako, svaki framaš/ica pripada najmanje jednoj od nekoliko postojećih sekcija u kojima ima priliku pronaći sebe i ostvariti se pomažući drugima.

U većini slučajeva što se tiče brojnosti u mjestom bratstvu radi se o otprilike petnaest do dvadeset članova, ne računajući simpatizere, i to uglavnom djevojaka. U urbanim sredinama u Frami prevladavaju mladi studentske dobi, dok po ruralnim mjestima prevladavaju uglavnom srednjoškolci[24]. Što se tiče  starijih koji su godinama bili u Frami oni uglavnom postaju animatori u mjesnim bratstvima. Svakako treba pohvaliti dobrodošlo pristupanje starijih framaša starijoj braći i sestrama u FSR-u koji ga na takav način pomlađuju i obogaćuju svojim mladenačkim entuzijazmom i novim inicijativama. Prema informacijama kojima raspolažemo u splitsko-dubrovačkom područnom bratstvu djeluje sedamnaest mjesnih bratstava o kojima duhovnu brigu kao asistenti vode franjevci četiriju provincija: franjevci mala braća provincije Presvetog Otkupitelja (13 bratstava), franjevci mala braća provincije Sv. Jeronima (2 bratstva), te po jedno bratstvo franjevci trećoreci glagoljaši i franjevci kapucini provincije Sv. Leopolda Bogdana Mandića[25]. Zadnjih godina trend je povećavanja kako broja mjesnih bratstava tako i broja framaša. Ukratko, bez imalo sustezanja možemo konstatirati kako Frama u sebi objedinjuje gotovo sve karakteristike karizme sv. Franje: jednostavnost življenja evanđelja, jasnu svijest crkvenosti, vedrinu slavljenja života, socijalnu dimenziju prema potrebitima, razvijenu ekološku svijest i ekumensku širinu. Nećemo pretjerati ako ustvrdimo da je Frama upravo radi navedenih osobina itekako prihvatljiva današnjim mladima i kako ona može dati adekvatan doprinos u profiliranju vjerskog identiteta mladih i stvaranju nove generacije društveno angažiranih vjernika.

Na koncu ovog razmišljanja možemo onaj poznati Kristov mandat dat Franji u crkvici sv.  Damjana: „Franjo, idi i popravi moju Crkvu!“, prereći  na sljedeći način, jasno upućujući ga ovaj put franjevačkim svjetovnjacima i framašima: „Sestre i braćo, idite i izgrađujte  ovaj svijet sa svim ljudima dobre volje!“ Doista, danas je pred Crkvom veliki zadatak: obnoviti se iznutra i poput začina davati našem društvu okus, biti duhovni impuls i putokaz života koji vodi k potpunom ispunjenju. Nemoguće je popravljati svijet, a ne obnavljati Crkvu iznutra. Upravo FSR i Frama svjedočeći svoju vjeru preko prethodno navedenih aktivnosti mogu biti nositelji obnove Crkve (nove evangelizacije) i osobito njezinog socijalnog angažmana, koji je, što zbog objektivnih što subjektivnih okolnosti, trenutno zanemaren, a potencijal u vidu većeg angažmana raspoloživih vjernika laika itekako postoji.

Posvetiti se u vjeri samo sebi i svojim potrebama značilo bi da nismo uopće razumjeli Isusa niti sv. Franu. Vjera nije samo privatna stvar nego ima i društvenu komponentu – zalaganje za dobro čovjeka i društva u cjelini – te kao takva ne predstavlja nikakvu prijetnju društvu, dapače, od velike je koristi za izgradnju boljeg i pravednijeg društva, čemu svaki dobronamjeran čovjek teži. Biti vjernik bez socijalnog zalaganja za dobro društva, osobito ljudi u potrebi, znači nedovoljno se truditi i na neki način zakopati talente koje smo od Boga primili. Krist Otkupitelj čovjeka jednom za sebe reče da nije došao da mu služe već da služi (usp. Mk 10, 45). Stoga ako želimo biti autentični Kristovi učenici i vjerni članovi franjevačke obitelji onda  se trebamo neprestano usavršavati, osobno i profesionalno, te preuzimati odgovornost za život čovjeka i svega stvorenoga. Razvoj tehnologije može nam u tome pomoći ali naša posvećenost iznutra je nenadomjestiva.

Tko „uroni“ u Boga molitvom taj redovito „izroni“ kod čovjeka u potrebi s konkretnim angažmanom. Ta dva aspekta živjenja naše vjere su neodvojivi ili bi to trebali biti. Ljubav prema bratu čovjeku koja gori u srcu Isusovih učenika nikada se ne zadovoljava tek s polovičnošću, nego uvijek iznova potpomognuta Božjom providnošću i vlastitom kreativnošću pronalazi načine kako će biti od koristi drugima, a osobito onima koji su na ovaj ili onaj način stavljeni na marginu društva. Popis blaženika i svetaca iz naše velike franjevačke obitelji govori nam kako je to poslanje moguće izvršiti u svim vremenima i okolnostima. Pronalaženje načina u vršenju istog poslanja zadatak je svake generacije. Ovo razmišljanje zaključit ćemo riječima koje se, ako se dobro sjećam, pripisuju sv. Frani, našem utemeljitelju, a u kojima nam on daje jedan od najboljih savjeta kako ćemo navedeno poslanje izvršiti. On je naime jednom braću savjetovao ovako: „Neka braća na sve načine propovijedaju evanđelje, a ako zatreba neka se posluže i riječima!“ Ako zatreba, dakle, a ne prvenstveno riječima.

Fra Ivica Jurić

Članak objavljen u knjizi:  Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, Kalendar aktivnosti i prilozi za slavlja u godini posvećenog života, Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, Split, 2014, str. 157-168.

[1] Usp. T. Smičiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, III, Zagreb 1905, str. 448.

[2] Za jedan širi povijesni pregled dolaska i širenja svjetovnih redova u Dalmaciji pogledati: A. Pavlović, Treći redovi, srodne kategorije i redovničke zajednice, Obnovljeni život, XL (1986), 5, str. 414-425; J. Lovrić, Franjevački svjetovni red u Provinciji Presvetog Otkupitelja, Kačić, 19/20 (1987-1988), str. 249-284; D. Šimundža (ur.), Crkva danas i sutra, Akti 55. Splitske sinode, “Različiti su darovi ali je isti duh” (1 Kor 12,4), Crkva u svijetu, Split 1988, str. 97-100.

[3] Usp. A. Kordić, Kratka povijest Franjevačkog svjetovnog reda, u M. Krišto i sur., Zbornik radova s tematskih susreta trajne formacije u Franjevačkom svjetovnom redu, Brat Franjo, Zagreb 2010, str. 47.

[4] Usp. Konferencija generalnih asistenata FSR-a, Priručnik za duhovnu i pastoralnu asistenciju FSR-u i Frami, Brat Franjo, Zagreb 2007, str. 18.

[5] Usp. Nacionalno vijeće Franjevačkog svjetovnog reda, Pravilo i Generalne konstitucije Franjevačkog svjetovnog reda, Brat Franjo, Zagreb 2008, br. 6, str. 25-26.

[6] Isto, br. 2,1, str. 54.

[7] Usp. Konferencija generalnih asistenata FSR-a, Priručnik za duhovnu i pastoralnu…, nav., dj., str. 71.

[8] Usp. V. Redondo , L’ordine Francescano Secolare nella famiglia francescana (Franjevački svjetovni red u franjevačkoj obitelji), Koinonia, XI/XLI (2004), str. 2; Usp. Z. Brusač, Temeljna obilježja identiteta Franjevačkog svjetovnog reda u M. Krišto i sur., Zbornik radova s tematskih susreta trajne formacije…nav., dj., str. 328; Usp. Konferencija generalnih asistenata FSR-a, Priručnik za duhovnu i pastoralnu…, nav., dj., str. 74-79.

[9] Nacionalno vijeće Franjevačkog svjetovnog reda, Pravilo i Generalne konstitucije…, nav., dj., br. 17, 1, str. 68.

[10] Isto.

[11] Isto, br. 20, 2, str. 70; Istovjetno razmišljanje o poslanju vjernika laika, ne precizirajući njihovu karizmatsku specifičnost i pripadnost pojedinom redu, pokretu ili zajednici donosi i papa Ivan Pavao II u apostolskoj pobudnici Christifideles Laici, br. 34,  kao i u  apostolskom pismu na završetku Velikog jubileja godine 2000 Novo Millennio Ineunte, br. 46.

[12] Usp. K. Peračković – V. Mihaljević, Analiza strukture članstva i temeljna obilježja pokreta “Franjevačka mladež” – Jedan primjer postmodernoga crkvenog pokreta, Društvena istraživanja, 14 (2005), 1-2 (75-76), str. 52.

[13] USp. Nacionalno vijeće Franjevačkog svjetovnog reda, Pravilo i Generalne konstitucije…, nav., dj., br. 96,2, 3, str. 136; Usp. Nacionalno vijeće Frame, Statut Franjevačke mladeži, Brat Franjo, Zagreb 2007, br. 1,1 – 1,2.

[14] Isto.

[15] Usp. Konferencija generalnih asistenata FSR-a, Priručnik za duhovnu i pastoralnu…, nav., dj., str. 240.

[16] Isto, str. 178.

[17] Usp. Perfectae caritatis br. 5.

[18] Usp. D. Šimundža, Crkva danas i sutra…, nav., dj., str. 98; Usp. F. Doljanin, Franjevački svjetovni red (OFS), Splitsko-dubrovačko područno bratstvo u  http://www.franjevci-split.hr/index.php?option=com_content &view=article&id=523&Itemid=49 (29 listopada 2014).

[19] Usp. Franjevački svjetovni red,  Zelena akcija, Franjevački institut za kulturu mira, Otvoreno pismo Vladi RH: Zaustavite pokušaj privatizacije Hrvatskih voda! u http://zelena-akcija.hr/hr/programi/vode/ suradnja/otvoreno_pismo_vladi_rh_zaustavite_pokusaj_privatizacije_hrvatskih_voda (28 listopada 2014); IKA,  Franjevci i franjevke u društvenim promjenama, u http://www.ika.hr/index.php?prikaz =vijest&ID=89471 (31 listopada 2014).

[20] Usp. S. Burilović, Okrugli stol “Dijalog o dijalogu”, u  http://www.franjevci-split.hr/index.php?option=com_ content&view=article&id=2849&itemid=30 (30 listopada 2014); M. Š. Dan duha Asiza, Zagreb: Održan međureligijski molitveni susret u http://www.glas-koncila.hr/portal.html?catID=2&conID=34220&act=view (28 listpada 2014); Lj. Maračić, Pobudnica „Christifideles laici“, Aktualizacija u današnjim uvjetima Crkve i hrvatskog društva, M. Krišto i sur., Zbornik radova s tematskih susreta trajne formacije u FSR-u, Brat Franjo, Zagreb 2010, str. 400-403.

[21] Vidjeti u http://palijativa.ofs.hr/

[22] Usp. D. Sertić, Socijalna inicijativa FSR- a i Frame u http://www.frama-portal.com/socijalna-inicijativa-fsr-a-i-frame (22 listopada 2014); Usp. F. Pavljuk, Beskućnici su nepravedno stavljeni na marginu društva u http://www.katolicki-tjednik.com/vijest.asp?n_UID=2730 (4 studenog 2014).

[23]  Vidjeti u http://beskucnici-rijeka.org/ulicne-svjetiljke/; Usp.  D. Trbušić, Svatko može postati beskućnik u http://www.pastoralmladih.hr/Novosti/Vijesti/Svatko-moze-postati-beskucnik.aspx (7 studenog 2014).

[24] Usp. K. Peračković – V. Mihaljević, Analiza strukture članstva…, nav., dj. str. 53-54.

[25] Usp. F. Doljanin, Splitsko-dubrovačko područno bratstvo, u http://www.franjevci-split.hr/index.php?option =com_content&view=article&id=419&Itemid=38 (7 studenog 2014).