Knjiga FRANJEVCI - žrtve Drugoga svjetskog rata i poraća u Cetinskoj krajini objavljena je 2015. godine prigodom 300. obljetnice oslobođenja Cetinske krajine od osmanlijskog ropstva. Taj je rad obuhvatio sudbine dvadesetorice stradalih franjevaca rodom iz Cetinske krajine ili onih koji su u njoj živjeli ili djelovali tijekom Drugoga svjetskog rata poraća. Međutim, rad nije obuhvatio stradanja druge dvadeset četvorice fratara iste Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja koji su na sličan način postali žrtve zloglasnih komunističkih progona. Izlaskom spomenute knjige mnogi su me fratri i poznanici poticali da obradim i sudbine drugih fratara koje nisu obuhvaćene spomenutim radom. Nadao sam se da će se netko prihvatiti tog izazova i dovršiti nedovršeni Martirologij Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja. Međutim, dosad se to nije ostvarilo. Ovim želim pokazati kako su mi sve žrtve fratara jednako važne i kako se poslije teretnih godina komunističke šutnje i nasilnoga javnog zaborava i ocrnjivanja oni zasluženo vraćaju u javnost.
Građa za ovu dugo i ozbiljno stvaranu knjigu prikupljana je posljednjih desetak godina, još za vrijeme rada na knjizi FRANJEVCI žrtve Drugoga svjetskog rata i poraća u Cetinskoj krajini. U nju su uvršteni i franjevci iz prethodne knjige, čime je stvorena cjelina čiji je sadržaj djelomično dopunjen i prilagođen ovom izdanju bez bitnih promjena. Njime će se osvijetliti dosad nepoznati sadržaji o životu, radu i stradanju braće franjevaca kroz što vjernije opisane sastavnice njihova života i njihove tragične sudbine. Cilj ovog rada ni u kojem slučaju nije pobuđivanje mržnje i osvete prema akterima umorstava i progona naših fratara ili prenošenje krivnje na njihove potomke, već osvjetljavanje istine i otimanje zaboravu onoga što se dogodilo i načina kako se dogodilo. Ubijeni i progonjeni fratri nisu zaslužili takav okrutni završetak kakav im je dodijelila agresivna komunistička vlast koja je doslovno dogmatizirala svoju istinu i istraživanje o njima, a bilo tko tko bi pokušao osporiti te tvrdnje, smatran je protudržavnim elementom. Istina bi se kudikamo lakše otkrila da se o ovim zločinima moglo govoriti i istraživati za vrijeme komunizma dok su bili živi počinitelji ovih kaznenih djela.
Naslov Martirologij sugerira osnovnu tematiku knjige - u njoj su opisani svi ubijeni i stradali fratri Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja za vrijeme Drugoga svjetskog rata i poraća. Iako nisam došao do svih željenih dokumenata o njihovu stradanju, ipak se nadam da sam došao do onoga najvažnijeg što je ušlo u njihov život i još žalosniju završnicu. Zahvalan sam dr. fra Petru Bezini, don Anti Bakoviću te mons. dr. Stjepanu Kožulu koji su, svatko u svom području, obradili temu žrtve naših pogubljenih i stradalih fratara za vrijeme Drugoga svjetskog rata i poraća, dok se ovim radom proširuje i uokviruje njihov život, ističe njihov rad i dosad neopisane vrline. Nažalost, ni ovom knjigom nije riješen problem, mnogo je još nerazjašnjenih sudbina i zataškanih istina.
Današnje generacije teško mogu razumjeti okolnosti koje su dovodile do tadašnjih dramatičnih stradanja. Komunisti su činili sve kako bi prikrili vlastita zlodjela. O njima se nije smjelo javno govoriti, nego bi ih se tek kriomice prisjetili u večernjim molitvama za mrtve prigodom obljetnica njihovih smrti. 25. siječnja 2006. Skupština Europskog parlamenta usvojila je Rezoluciju 1481 pod naslovom „Potreba za međunarodnom osudom zločina totalitarističkih komunističkih režima”, a Europski parlament usvojio ju je 19. rujna 2019. te osudio i izjednačio nacističke, komunističke i fašističke zločine, kao i zločine svih ostalih režima. Međutim, Rezolucija 1481 kod nas nije imala velikog odjeka jer se postkomunističke stranke nisu jasno distancirale od zločina totalitarnih komunističkih režima niti su ih jasno i potpuno osudili. Ovim radom upravo nastojimo osuditi sve spomenute ekstremne sustave koji su zavodili potpunu vlast nad životom. U nizu žrtava Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja za vrijeme Drugoga svjetskog rata i poraća najveći broj stradao je kao žrtva komunističkog sustava, jedan je fratar žrtva četničkog, a jedan njemačkog zlodjela. Za grobove dvadeset šestorice fratara ni danas se ne zna, ostaju nam samo pretpostavke o njihovoj točnoj lokaciji.
Gledajući žrtve fratara-svećenika, osjećamo ponos zbog njihove hrabrosti i odvažnosti, radi vjernosti Bogu bili su spremni žrtvovati i vlastiti život te odbaciti laskave ponude neprijatelja. Ubijeni fratri navedeni su abecednim redom s priloženom fotografijom uz osnovne biografske podatke: podrijetlo, školovanje i službe u zajednici te podatke o njihovome tragičnom završetku, iznijete na temelju dostupnih dokumenata. Fratri osuđeni na vremenite kazne koje su izdržavali u raznim kažnjeničkim domovima, a najviše u Staroj Gradiški, nisu obuhvaćeni ovom knjigom, osim što je opisan slučaj fra Leonarda Bajića koji je osuđen na 12 godina zatvora u montiranom sudskom postupku u Zagrebu 1947. godine gdje je u zatvoru i umro 17. veljače 1948. godine kao žrtva nepravednog i montiranog suda.
Knjiga je podijeljena u tri dijela. U prvom dijelu iznosi se opće ratno i poratno stanje, vrijeme stradanja fratara u sredinama Makarskog primorja, Sinja, Drniša i Ravnih kotara, kao i Zagreba; drugi dio govori o svakome pojedinom fratru, o njegovu podrijetlu, životu, školovanju, službama i tragičnom završetku, dok treći dio donosi originalne dokumente o njihovu stradanju i smrti na temelju svjedočanstava, povijesnih vrela, crkvenih i civilnih dokumenata te vrijedne i vjerodostojne literature koja nam osvjetljava njihov život i smrt. Od svih spomenutih izvora moram istaknuti da sam se ipak najviše služio izvorima iz Arhiva Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja. Na kraju su doneseni sažeci na talijanskom, njemačkom i engleskom jeziku te kazalo osoba.
Iz predgovora fra Stjepana Čove