Posted by Dr. sc. fra Siniša Balajić, magistar bogoslova Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja i profesor psihologije religioznosti na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu, izdao je knjigu pod nazivom Proces zvanja, Psiho-pedagoško-pastoralni vidovi zvanja Franje Asiškoga u Franjevačkim izvorima u izdanju Službe Božje. Uvod u knjigu i isječak iz recenzija donosimo u nastavku.
Uvod u knjigu
Mnoga istraživanja o životu i osobnosti svetog Franje Asiškoga (1181. – 1226.) iznjedrila su slike koje, više ili manje, odgovaraju viziji njegovog poziva. Iako tih slika ima mnogo, dvije su osnovne jer se oko njih vrti mnoštvo povijesnih analiza: prva slika je realnija, druga legendarnija. Uzimajući uvijek u obzir razne, već provedene analize, u ovoj knjizi nismo primarno usmjereni prikupiti stvarne podatke o Franjinoj osobnosti ili razumjeti kako psihologija, pedagogija ili pastoral zvanja vide i bave se mogućim procesom zvanja. Posao je zapravo puno jednostavniji. On zahtijeva drugačiju metodu, tj. analizu koja nam treba pomoći razumjeti kako Franjevački izvori prikazuju različite vidove Franjinog poziva i kako se oni „kreću” u procesu zvanja. U konačnici, riječ je o osnovnom cilju, tj. o stjecanju znanja o psiho-pedagoško-pastoralnim vidovima koji neprestano djeluju unutar dinamike procesa zvanja, potičući razvoj tog istog zvanja. Na taj način Franjin proces zvanja postaje dobar model u području pastorala/animacije zvanja, stoga ovaj rad ima u vidu upravo promociju kao i formaciju zvanja.
Korisno je pojasniti da, baveći se vrednovanjem Franjevačkih izvora, očito ne postavljamo sebi zadatak koji bi imao primarni cilj njihovo povijesno razumijevanje, u strogom smislu riječi. Ne trudimo se odgovoriti na pitanje tko je Franjo, slijedeći jednu od mogućih teza potkrijepljenih različitim izvorima. Umjesto toga, nastojimo dati doprinos u oslikavanju njegovog procesa zvanja, lišavajući ga višestrukih biografskih nadgradnji, obogaćenih kroz dugi niz stoljeća, te prikupljajući osobne podatke, unutarnje i vanjske, koji ocrtavaju važne vidove njegovog procesa zvanja.
Budući da pristup temi polazi od pojašnjenja vidova Franjina zvanja, ovom ćemo se temom pozabaviti analizirajući izvore rođene unutar Franjevačkoga reda (prije svega Životopisi), jer „ideja“ ili Franjin duh zvanja jest ono što prodire, svojom specifičnom naravi, unutar samog Reda. Možda ostaje sumnja da ovakav pristup nije uvijek objektivan jer nastoji istaknuti viziju autora iz Franjevačkog reda. Naime, i sam Kajetan Esser, analizirajući Franjin poziv u Životopisima, radije se služi vanjskim životopisima, osobito manjim svjedočanstvima, objašnjavajući da su životopisci sv. Franje – oni koji su unutar Reda – zapravo morali odabrati jednu ili drugu stranu. Zbog toga se ovi izvori čine manje pouzdanima. Čini se da su, stoga, biografski opisi vanjskih promatrača objektivniji.
Međutim, ostaje velika sumnja u ovu tvrdnju jer ovi vanjski promatrači nisu uvijek i toliko razumjeli Franjin duh i franjevački pokret. Istina je da su tumačenja unutarnjih biografa mogla biti uvjetovana praktičnim i životnim brigama te kontroverzama koje nas sprečavaju da dođemo do potpuno jasnih povijesnih korijena. S druge strane, jednako je točno da su se te kontroverze ticale izvornih vidova zvanja i bavile su se problemima povezanima s Franjinim životnim iskustvom i njegovom vizijom zvanja.
Ulazeći, koliko je to moguće, u polemike oko Spisa, a potom i oko životopisaca, pokušat ćemo izdvojiti elemente koji su vezani uz njegov poziv. Analiziramo unutarnje izvore kako bismo upoznali Franjin poziv, promatran kroz specifičnu prirodu franjevačkih promatrača. Ovim istraživanjem i mi smo zauzeli poziciju unutarnjih istraživača jer vjerujemo da tako možemo bolje sabrati temeljne elemente poziva u njemu svojstvenom duhu.
Svjesni smo da ne nedostaje konkretnih istraživanja ili studija o franjevačkim izvorima i, premda se ponekad čini da je o Franji već sve napisano, jasno je da nije sve istraženo te u mnogim slučajevima rasprava ostaje otvorena pa tako i u perspektivama psihologije, pedagogije ili pastorala zvanja. Zato ovo istraživanje želi dati doprinos – imajući u vidu proces zvanja i poziv Franje Asiškog – upravo perspektivama pastorala, pedagogije i psihologije zvanja; doprinos koji se namjerava kretati duž linije koja nije alternativa, već komplementarna prethodnim istraživanjima.
fra Siniša Balajić, autor
Recenzije
Znanstvena ili stručna relevantnost teme djela.
Budući da je ovo sustavno istraživanje poziva sv. Franje Asiškoga pod vidovima pod kojima dosada nije bio prikazan, te je kao takvo korisno za redovnike i redovničke kandidate, kao i za cjelokupnu javnosti, smatram da je od iznimne znanstvene i stručne važnosti za hrvatsku nacionalnu zbirku izdanih knjiga. Knjiga je pisana znanstvenom metodom analize spisa, te kritičke deskripcije i završne sinteze znanstvenih zaključaka i dojmova o pozivu sv. Franje, zajedno sa svim popratnim sadržajima koji se uz njega vežu. Rad je važan u interdisciplinarnom području jer obuhvaća elemente teologije (duhovnosti, praktične teologije), psihologije i pedagogije. Iako pisan znanstvenom sustavnošću i rigoroznošću, rad je razumljiv i širim masama.
Društveni interes za objavom djela (s obzirom na relevantnost teme, interes znanstvene zajednice i postojanje tekstova o istoj ili srodnoj temi na hrvatskom jeziku).
Postoje brojni tekstovi o sv. Franji na hrvatskom jeziku i na drugim jezicima. Ono što izdvaja ovaj rad je njegova usredotočenost na perspektivu pastorala, pedagogije i psihologije zvanja. Ove 3 perspektive se isprepleću u ovoj znanstvenoj analizi Franjina poziva, te na taj način daju svoj izvorni doprinos istraživanju tematike njegova poziva, a u isto vrijeme ne iscrpljuju u potpunosti pastoralni, pedagoški i psihološki pristup ovoj tematici, upravo zato što i ovo istraživanje, kao i svaka interpretacija tuđih života, djelovanja i tekstova, ostavlja neizostavni osobni pečat osobe koja provodi istraživanje.
Znanstveni doprinos djela.
Djelo je napisano znanstvenom metodom, te predstavlja izvoran znanstveni doprinos hrvatskoj i svjetskoj literaturi o pozivu sv. Franje Asiškoga i posljedicama koje ono može imati na sve koji se zanimaju za njegov život, a posebice za one koji razmatraju poziv na posvećeni život ili općenito poziv na služenje drugim ljudima na koje sam život sv. Franje uvelike inspirira. Autor knjige je i sam franjevac i razumije mnogo bolje nego drugi ljudi određene tekstove o sv. Franju gledajući njegov vlastiti poziv, ali je također i stručan u psiho-pedagoškom i teološkom polju, te je sposoban obraditi temu poziva Franje Asiškoga na interdisciplinaran način.
dr. sc. Gina Šparada
Ima nešto što u bitnom izdvaja Franju Asiškog i odnos franjevaca prema njemu kao utemeljitelju franjevačke duhovnosti od drugih utemeljitelja duhovnih škola. Za Franjine nasljedovatelje on je „forma minorum“, (uzor Manje braće,) znači da žele oblikovati svoj duhovni život prema njemu, po njegovu primjeru, stoga za franjevce postaje od iznimne važnosti znati kako je on živio evanđelje. Postaje od iznimne važnosti i svaki detalj njegova života, njegove osobnosti, njegov „psihološki profil“, a osobito proces njegova zvanja.
Stoga je od izuzetne važnosti poznavati temeljno duhovno iskustvo Franje Asiškog, ono koje je oblikovalo njegov duhovni pogled na svijet, često to izričemo pojmom „poziva“ ili „zvanja“.
Fra Siniša Balajić, u svojoj studiji, služeći se svim relevantnim izvorima, želi upravo osvijetliti one čimbenike koji se bitno utjecali na formiranje temeljnog duhovnog iskustva Franje Asiškog, njegov karakter, obitelj i obiteljske odnose, kao i temeljne događaje iz Franjine mladosti koji su presudno utjecali na njegov duhovni profil.
Ova studija je tim više dragocjena, jer popunjava uočljivu prazninu na hrvatskom govornom području, stoga će, vjerujem biti dobro dočekana, ne samo u franjevačkim krugovima, već i u široj javnosti.
Kako sam Franjo izjavljuje u svojoj Oporuci, susret s gubavcima je Franji pomoglo da razumije iznutra otajstvo Boga, koji je milosrđe objavljeno na križu, gdje ljubav ne traži ništa a daje sve. Zahvaljujući iskustvu milosrđa s gubavcima, Franjo otkriva i svoj novi identitet ‒ napušta definitivno ideal viteštva i otkriva onaj Manjeg brata. Zahvaljujući gubavcima Franjo svjesno odbacuje logiku svake vlasti i moći. S gubavcima je počelo Franjino zvanje, i odatle bi, u Franjinim očima, trebalo započeti zvanje i kod njegove braće, svaki puta kada osjete da gube vlastiti identitet.
Možda je prisutnost gubavaca nestala iz franjevačkog života i njihovih glavnih aktivnosti, možda su njihovo mjesto zauzele neke druge važne i plemenite aktivnosti, za jednu „snažniju“ nazočnost u svijetu.
Ipak ne bi se smjelo zaboraviti iskustvo što ga je Franjo imao s gubavcima, po kojemu mu je Bog otkrio evanđelje milosrđa, i u kojemu se i dalje može pronaći prvotni ideal Manje braće.
dr. sc. Marinko Pejić, OFM, Franjevačka teologija Sarajevo