Duh Istine upućivat će vas u svu istinu

BogoslovPosted by

Evanđelje dana i kratko razmišljanje (Iv 16,12-15)

(Srijeda šestoga vazmenoga tjedna)

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi.

No kada dođe on — Duh Istine —

upućivat će vas u svu istinu;

jer neće govoriti sam od sebe,

nego će govoriti što čuje

i navješćivat će vam ono što dolazi.

On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati

i navješćivati vama.

Sve što ima Otac, moje je.

Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima

i — navješćivat će vama.«

Riječ Gospodnja.

***

Danas je Sv. Bernardin Sijenski (1380. – 1440.). Gdje se njegov dan slavi kao blagdan, kao što je to u franjevačkim crkvama, uzima se za čitanje iz evanđelja odlomak Iv 14,12-17. Mi ćemo ipak uzeti za razmatranje evanđelje vazmenoga svagdana, pogotovo jer se i u jednom i u drugom odlomku govori o Duhu Istine kojeg će Isus poslati od Oca.

Sveti Bernardin Sijenski primio je Duha istine i svojim životom toliko se približio uzoru Manje braće, Svetom Franji Asiškom, da u nekim krajevima franjevce nazivaju bernardini. Posebno je poznat po štovanju Imena Isusova, i on je popularizirao poznati Isusov trigram (kratica od tri slova)  IHS, koji se često vidi u crkvama i kršćanskim kućama. Nevjerojatno, ali zbog upotrebe slike trigrama IHS u središtu sunca koje simbolizira Krista bio je čak optužen za herezu. Zbog toga se morao pojaviti na sudskom procesu na kojem je bio prisutan i sam tadašnji papa Martin V. Optuženi Bernardin s toliko je žara i jasnoće govorio o Imenu Isusovu, da se papa oduševio i naredio mu da propovijeda po čitavom Rimu.

Bernardinov slučaj jedan je od mnogih primjera kako se riječi koje netko govori mogu shvatiti na različite načine, i dobre i loše. A moguće je i to da se ne shvate nikako. To vrijedi i za Isusove riječi. Tijekom njegova javnoga djelovanja ima više zgoda kada je izričito rečeno da učenici nisu odmah razumjeli što govori. Nabrojimo barem neke. Na primjer, učenici nisu razumjeli Isusa kad im je naviješćivao svoju muku, smrt i uskrsnuće (Mk 9,32; Lk 18,34). Nisu ga odmah shvatili kad im je rekao da se čuvaju kvasca farizejskog ( Mt 16,6-12). Nisu razumjeli Isusov ulazak na magarcu u Jeruzalem (Iv 12,16). Nisu  odmah razumjeli ni njegovu prispodobu o dobrom pastiru (Iv 10,6).

Isusove riječi očigledno učenicima nisu uvijek same po sebi jasne. Toga je Isus bio svjestan.  U današnjem odlomku iz gore navedenog evanđelja dana on otvoreno kaže svojim učenicima da im ima mnogo toga kazati, ali oni sada to ne mogu nositi. Jasno se vidi da je u tim Isusovim riječima naglasak na trenutnoj situaciji. Učenici sada ne mogu nositi sve ono što im Isus ima reći, ali će doći vrijeme kada će to moći. To će biti vrijeme kada dođe Duh Istine, a prostor njegova djelovanja nalazi se između Isusovih riječi i njegovih učenika.

Duh će uvoditi Isusove učenike u razumijevanje svega što je Isus govorio i činio. Upućivat će ih u svu istinu. Radi se, dakle, o procesu koje se ne može izvršti jednom zasvagda. Duh Sveti je trajna veza između Isusovih riječi i svih onih koji te riječi slušaju. Ako bi tko na trenutak ostao sam s Isusovim riječima zapisanimau Sveom pismu, lako bi ih mogao krivo shvatiti, pa čak i zloupotrijebiti. One se mogu dobro razumjeti jedino u zajedništvu s Duhom u kojem su i izrečene i napisane. To je dobro razumio apostol Pavao kada je rekao u Prvoj poslanici Korinćanima: „Zato vam obznanjujem: nitko tko u Duhu Božjem govori ne kaže: »Prokletstvo Isusu«. I nitko ne može reći: »Gospodin Isus« osim u Duhu Svetom.“ (I Kor 12,3).

Dakle, tko Isusove riječi sluša u Duhu Svetomu razumjet će upravo ono što je Isus tim riječima htio reći, jer će Duh Istine upućivati učenike u ono što je Isus doista rekao. Isus čak dva puta kaže o Duhu “od mojega će uzimati “, a onda dodaje rečenicu „Sve što ima Otac moje je“ . Drugim riječima, Duh Sveti povezuje nas i s Ocem i Sinom. Božansko Trojstvo je nerazdjeljivo i nema separatnog zajedništva samo s jednom od božanskih osoba.  Duh Sveti upućuje nas u svu Istinu, ne u djelomičnu, a netko je rekao, da djelomična istina zapravo uopće nije istina.

fra Domagoj Runje