Činiti veća djela

Posted by

Evanđelje dana i kratko razmišljanje (Iv 14,7-14)

(Subota četvrtoga vazmenoga tjedna)

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Da ste upoznali mene,

i Oca biste moga upoznali.

Od sada ga i poznajete

i vidjeli ste ga.«

Kaže mu Filip:

»Gospodine, pokaži nam Oca

i dosta nam je!«

Nato će mu Isus:

»Filipe, toliko sam vremena s vama

i još me ne poznaš?«

»Tko je vidio mene, vidio je i Oca.

Kako ti onda kažeš: 'Pokaži nam Oca'?

Ne vjeruješ li

da sam ja u ocu i Otac u meni?

Riječi koje vam govorim od sebe ne govorim:

Otac koji prebiva u meni čini djela svoja.

Vjerujte mi:

ja sam u Ocu i Otac u meni.

Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte.

Zaista, zaista, kažem vam:

Tko vjeruje u mene,

činit će djela koja ja činim;

i veća će od njih činiti

jer ja odlazim Ocu.

I što god zaištete u moje ime,

učinit ću,

da se proslavi Otac u Sinu.

Ako me što zaištete u moje ime,

učinit ću.«

Riječ Gospodnja.

***

Sve ako Isusovim učenicima njegove riječi zvuče misteriozno i neshatljivo, oni imaju jedan drugi dobar razlog da mu vjeruju kada govori o svojoj jednakosti s Ocem. To su Isusova djela. U trenutku kada Isus govori riječi koje slušamo u današnjem odlomku on je već učinio svih sedam znamenja koja su opisana u Evanđelju po Ivanu: pretvaranje vode u vino na svadbi u Kani (Iv 2,1-12); ozdravljenje sina jednoga kraljeva službenika (Iv 4,43-54); ozdravljenje uzetoga na kupalištu Bethzatha (Iv 5,1-18); umnoženje kruhova (Iv 6,1-15); hodanje po vodi (Iv 6,16-21); ozdravljenje slijepca od rođenja (Iv 9,1-41); Lazarovo uskrišenje (Iv 11,1-44). Uz to, učinio je Isus i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana ni u jednoj knjizi.

Sva ta djela pokazuju Isusovu božansku moć i znak su njegove nerazdjeljive povezanosti s Ocem. Zbog toga bi mu učenici trebali vjerovati, ali cilj Isusovih znamenja nije samo to da se pokaže njegova vjerodostojnost, nego i to da se na učenicima pokažu plodovi njihove vjere. Naime, dok Isus poziva svoje učenike da mu vjeruju zbog njegovih djela, kaže im da će i onaj tko vjeruje u njega činiti djela koja on čini, pa čak i veća. Tumači Svetoga pisma muče se kako razumjeti tu Isusovu izjavu. To da će učenici činiti ista djela kao i Isus još se i može razumjeti u smislu da će ga u svemu nasljedovati. Ali kako protumačiti to da će učenici činiti veća djela od onih koja je činio Isus? Pogotovo kad znamo da učenik ne može biti veći od učitelja (usp. Mt 10,24; Lk 6,40). Evo ipak tri moguća tumačenja.

Prva dva polaze od toga da je Isus rekao kako će oni koji u njega vjeruju činiti veća djela zato što on odlazi Ocu, tj. Isus, kad ode Ocu, više neće djelovati na ovom svijetu na isti način kao što je to bilo do toga trenutka. Tada će u njegovo ime djelovati učenici i činiti veća djela od njega u prostornom i vremenskom smislu. Pa tako prvo tumačenje kaže da će učenici činiti veća djela od Isusa zato što je on djelovao na ograničenom prostoru Svete zemlje, a učenici će djelovati po čitavom svijetu. Drugo tumačenje po istom ključu kaže da će učenici činiti veća djela od Isusa zato što je njegovo djelovanje bilo ograničeno na vrijeme njegova zemaljskoga života, a njegovi će učenici djelovati kroz sve naraštaje sve do kraja vremena.

Treće tumačenje imao jedno sasvim drukčije polazište. Ono se temelji na Isusovu pomalo suzdržanom stavu prema vlastitim čudesima ili znamenjima, koja su ljudima inače bila korisna, poželjna i privlačna. Promotrimo li Isusova čudesa ne samo u Evanđelju po Ivanu, nego i u ostalim trima evanđeljima vidimo da Isus, kada učini neko čudo, često traži od ljudi da o tome ništa ne govore, ili se pak povuče u osamu kao da želi izbjeći to da mu se ljudi dive i traže od njega još čudesa. Motiv zbog kojih je Isus činio moćna djela bio je taj da učenici i svi ostali koji ga čuju i vide učvrste svoju vjeru. Ali svojim stavom prema tim djelima Isus je istodobno slao poruku da postoje djela koja on smatra većima od čudesa. Možemo to objasniti na jednom primjeru.

Zamislimo nekoga teškoga bolesnika i upitajmo se tko bi tom bolesniku učinio veće djelo: neki čudotvorac koji bi ga za tren ozdravio kakvim magičnim činom ili netko tko nema nikakvih magičnih moći, ali svakodnevno tom bolesniku služi u svim njegovim potrebama? Vjerojatno bi svaki bolesnik htio čudesno ozdraviti, a i onaj tko ga dvori sigurno bi i sam poželio da dobije čudesnu moć pa da njome može izliječiti sve bolesnike svijeta. Međutim svatko osjeća da je veće djelo svakodnevno sve do kraja života požrtvovno služiti bližnjemu u potrebi, nego magično ozdraviti bolesnika koji će u svoje vrijeme opet od nečega oboljeti i umrijeti, kao što se to uostalom dogodilo svim bolesnicima koje je Isus u ono vrijeme čudesno ozdravio.

Ako na taj način shvatimo Isusovu izjavu da će oni koji u njega vjeruju činiti i veća djela, onda vidimo koliko velikom Isus smatra našu moć da u granicima svojih naravnih mogućnosti služimo jedni drugima. Isus kao Bog ima moć koju mi kao ljudi nemamo. Ali u svojoj božanskoj poniznosti on pokazuje da su djela požrtvovne ljubavi veća od ikakve manifestacije čudesne moći. Ključ za takvo razumijevanje njegovih riječi dao nam je on sam, jer nije smatrao svojim najvećim djelima čudesna znamenja koja je činio, nego ljubav u kojoj položio svoj život za svoje prijatelje (usp. Iv 15,13).

fra Domagoj Runje