Za vrijeme svoga boravka u Rimu, 1942./1943. godine, kipar Ivan Meštrović upoznao je tamošnju hrvatsku franjevačku zajednicu. Zahvaljujući prijateljstvu s franjevcima, osobito sa fra Karlom Balićem i fra Dominikom Mandićem, Meštrović je izradio reljef "Rane sv. Franje" u crnom mramoru“ idarovao ga samostanskoj crkvi Santa Maria Mediatrice pri Generalnoj kuriji Reda manje braće u Rimu gdje je postavljen na oltar Presvetoga Sakramenta.
Gipsani reljefni izvornik toga umjetničkog djela Meštrović je namijenio Franjevačkoj provinciji Presvetoga Otkupitelja. Reljef se čuvao u Generalnoj kuriji sve dok ga fra Nikola Radić, kao generalni definitor, nije vatikanskom diplomatskom poštom, 1985. godine, prebacio u Hrvatsku. Tada je u Ljevaonici Akademije likovne umjetnosti u Zagrebu odliven brončani reljef koji je prenesen u franjevački samostan Gospe od Zdravlja u Splitu, a gipsani izvornik darovanje franjevačkom samostanu Svete Marije u Zaostrogu.
Kada je započela gradnja novoga franjevačkoga samostana 0. fra Ante Antića na Trsteniku, Meštrovićev brončani reljef, prema odluci kapitula samostana Gospe od Zdravlja, namijenjen je toj novoj redovničkoj kući gdje je postavljen prigodom posvete samostanske crkve 15. srpnja 2011. godine.
Ovaj brončani reljef oslikava prizor u kojem sv. Franjo Asiški na brdu La Verni 17. rujna 1224. godine prima Isusove rane na svoje tijelo. Meštrović je taj motiv ostvario sa tri tradicionalna lika. U donjem lijevom kutu kleči Franjo i širi ruke prema nebu. Iz gornjeg desnog kuta s neba se prema njemu spušta Isus na križu u obliku šesterokriInoga Serafa, koji sunčanim zrakama, kao kopljem, znamenuje Franjine ruke, noge i bok, svojim ranama. A u desnom donjem kutu, kao svjedok toga događaja, naslonjen na stijenu, prikazan je, prema tradicionalnoj franjevačkoj ikonografiji, brat Leon, u kojem je Ivan Meštrović, kao autor, zapravo prikazao samoga sebe i to u franjevačkom habitu budući da je bio subrat Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja.
Oslobođen suvišnih elemenata i prikazan s tri skladno ritmički raspoređena lika, ovaj reljef, iako na prvi mah djeluje statično, odaje punu ekspresionističku snagu Meštrovićeva stvaralačkog duha. Uz to, smješten u prezbiteriju crkve Presvetog Otkupitelja i okrenut prema podnevu, reljef je od jutra do večeri izložen dojmljivoj igri sunčevih zraka.
Fra Domagoj Runje