Posted by Bog, kada zove, stvara nešto novo ili u potpunosti mijenja život pozvanoga. U Svetom pismu velik je broj onih koje je Bog svojim pozivom mijenjao: Abraham, Mojsije, Šaul, Izaija, Ezekiel, Djevica Marija, Šimun– Petar, Pavao i mnogi drugi. Na sve se njih odnose Isusove riječi: Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime (Iv 15,16). Ovdje ćemo prikazati četiri lika iz Svetog pisma, koji su svojim DA Bogu mijenjali povijest svojega naroda, ali i cijeloga čovječanstva.
Abraham
Abrahama je Bog pozvao na izlazak iz zemlje svojih predaka, bez ikakva određena cilja, a ni smjera; jedino što mu Bog na početku daje jest obećanje o zemlji punoj nade. Bog ga zove na povjerenje, Abraham je bio pozvan da napusti siguran i sretan život: Jahve reče Abramu: „Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati... (Post 12). Svojim se odazivom na Božji poziv prepušta neizvjesnoti; koja je utemeljena na velikom povjerenju u Boga.
Božji poziv upućen Abrahamu je i poziv da bude blagoslov drugima jer ga Bog poziva da bude otac mnogim narodima, da postane temelj na kojem će drugi graditi. Bog Abrahama poziva da živi tako da i mnogi poslije njega budu sretni. Da živi tako da drugi u njemu imaju primjer kako valja živjeti u ovom svijetu, da čovjek ostvari svoju sličnost s Gospodinom Bogom. Više od tisuću riječi vrijedi jedan živi primjer.
Judita
Za razliku od Abrahama, Judita svoj poziv nije primila „u uho“, već u srce. Njoj Bog nije izravno govorio niti ju je izravno pozivao. Ona je svoj poziv u srcu osjećala i taj glas Boga slušala i opsluživala. Ono što je nju nadasve krasilo jest molitva. Molitvom je pozvana i uz pomoć molitve je i učinila herojsko djelo za spas Izraela. S molitvom na usnama spasila je svoj narod pred asirskim kraljem Holofernom: Gospode, Bože svake sile, svrni u ovom času pogled svoj na djelo ruku mojih, da se podiči Jeruzalem. (Jdt 15,9). Od smrti svoga muža Manašea nije gubila vjeru, nije krivila Boga, već je na kraju postala njegova službenica i žena za Boga i od Boga. Neprestano je slavila Njegovu veličinu i svemoćnost. Bog na to nije ostao „imun“, već ju je nagradio duhom herojstva i dugim životom (umrla je u 105. godini života). Kroz molitvu dolazi poziv, kroz molitvu dolazi snaga, kroz molitvu postajem Božji, kroz molitvu Ga čujemo. Judita je molila, Boga čula, snagu dobila i Njega proslavila.
Nakon dva divna lika iz Staroga zavjeta, sjetit ćemo se dvaju likova iz Novoga zavjeta i na njihovu primjeru učiti o Božjem djelovanju u povijesti čovječanstva.
Marija, Isusova majka
Evanđelist Luka nam donosi prekrasne riječi djevice Marije: Neka mi bude po riječi tvojoj! (Lk 1, 38). Najsavršeniji odaziv u Svetom pismu bijaše baš ovaj Marijin. Majka Gospodina našega Isusa Krista nije se bojala, nije oklijevala, nije premišljala, ona je na poziv Boga odgovorila s nedvosmislenim, čvrstim i jasnim „DA!“. Za razliku od spomenutih velikana Svetoga pisma, o Mariji nalazimo jako malo napisanih redaka u Novom zavjetu, no ona je najveća, najizvrsnija, najpotpunija u ostvarivanju poziva.
Poziv dan Mariji je bio najveći poziv cijelog Svetog pisma, bijaše to poziv za spasenje, za otkupljenje, za Kristovo rođenje, za njegovu muku, smrt i uskrsnuće. Nedopustivo je i nemoguće promatrati poziv Mariji bez Isusa Krista. Svojim prihvaćanjem poziva Marija je rekla „DA!“ za naše izbavljenje, naše otkupljenje. Njezin Veliča osim veličanja Boga ima i snažnu proročansku poruku jer kroz njezin hvalospjev čita se ono što će uslijediti kad se njezin Sin očituje svijetu u svojoj slavi: ...Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne... (Lk 1, 51-52).
Tako je Marija svojim pristankom na vršenje Njegove volje i poziva postala majka Boga, majka svima nama, majka našeg Spasitelja i samog našeg spasenja. Istina, prošla je kroz bol, mač je ranio i njezino srce na kalvariji njezina sina, no ostala je do kraja Njegova službenica. Sa suzama u očima i boli u grudima i dalje je nastavila slijediti ono što je obećala pa je na kraju bila i uz apostole. Odaziv na poziv ne znači da naše borbe prestaju i da neće biti boli. Odaziv zahtjeva cijelo naše biće, na- šu ustrajnost do kraja. Marija je sve to prošla, sebe dala i na kraju i sve dobila – slavu nebesku uz svoga Sina i njegova Oca.
Šimun Petar
Petar nije bio velik i utjecajan čovjek. Bio je ribar: imao je svoje lađe i ljude koji su zajedno s njim ribarili. U Evanđelju po Luki čitamo o pozivu upućenom Petru: Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!” Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime, a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: “Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude! (Lk 5).
Petra je Isus pozvao tri puta. Prvi put kad ga je zamolio da uđe u njegovu lađu i da otisne malo od kraja. Petar ga je pustio u lađu. Drugi put ga je Isus pozvao da baci mreže u more. Petar je bio ribar, znao je zanat. Zato je išao po noći u lov jer po danu ne može očekivati mnogo ulova. Bio je umoran i nezadovoljan zbog praznih mreža i vjerojatno je nestrpljivo čekao da stavi mreže na sušenje pa da ode nešto pojesti i spavati. No ipak, poslušao je Isusa: Ali na tvoju riječ. I treći put, kad se Petar prenerazio od silnog ulova i kad se skrušen prikazao nedostojnim tolike Božje milosti, Isus mu upućuje poziv da postane ribarom ljudi, a on će kasnije postati prvi papa u povijesti čovječanstva.
Zaključak – temeljni aspekti poziva u Bibliji
Kao što vidimo, poziv je Božje djelo upućeno čovjeku i on je:
• Tajanstveno djelo: dolazi od Boga koji uvijek poziva. Bog uvijek ostaje otajstvo, nedostižan.
• Uvijek različit događaj: nema ponavljanja, svatko doživljava vlastiti put, različit od drugih.
• Dijalog u slobodi: Bog se približava čovjeku. U slobodi se daje čovjeku, koji može odgovoriti na ovu ljubav u svojem konkretnom životu.
• Dar ljubavi: Božji poziv je Ljubav koja nam se pridružuje i traži od nas odgovor ljubavi, odnosno naš život kao dar.
fra Mate Milas
Počeci 9 (2011) 1, str. 9-11.
Foto: Caravaggio, La vocazione di San Matteo, skuola.net