Bog moj i sve moje

BogoslovPosted by

Vjernike osim drugih podjela možemo podijeliti i na one koji vjeruju u Boga i one kojima je Bog sve u životu. Govoriti samo: „Bože moj, Bože moj…“, a ne držati se Njegovih zapovijedi ne znači mnogo. Gospodin nas upozorava da u njegovo Kraljevstvo ne ulaze oni koji govore: „Gospodine, Gospodine…“, nego samo oni koji vrše volju Oca njegova (usp. Mt 7, 21). Koliko ti dragi brate ili sestro vršiš volju Ocu nebeskoga, Boga svojega?! Ima li i što se tebe tiče istine u Isusovim riječima upozorenja upućenim i nama danas: “Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene“. (Mk 7,6)

Stani na trenutak i razmisli. Nemoj se braniti i opravdavati. Nema ovdje drugoga osim tebe i tvojega Boga. Slova koja su napisana, ispisana su u prošlosti. Zaboravi na mene koji sam ovo pisao. U ovome trenutku ove riječi tiču se samo tebe i Boga. Budi odgovoran prema njima, jer Gospodin je uvijek i svugdje prisutan. Sada zamisli da ti se Gospodin pokaže, upravo tu gdje sad jesi… Zamisli kako te gleda u svemu što radiš: u tvojim uspjesima i neuspjesima, vrlinama i grijesima, u svemu što jesi i što želiš biti. Kakav bi njegov pogled prema tebi mogao biti? Zastani pred njegovom prisutnošću. Duboko je posvijesti.

Ti znaš da Bog želi biti tvoje sve, da mu pripadaš u cijelosti. Također znaš da ti On ne može više darovati od onoga što čini svaki dan, kada ti se otajstveno daruje kao kruh svagdašnji; u svome Tijelu, u svojoj Krvi, u svome Božanstvu i u svojoj Duši. Zaboravljaš li na taj dar? Zar se ne ponašaš često poput Izraela u pustinji, koji uz nebesku manu treba još štošta drugo da mu bude ispunjen i zadovoljen dan?! Uz Euharistiju tražiš i neku posve neprikladnu duhovnu hranu, napajaš se na izvorima koja te uvijek iznova zovu i mame svojim prolaznim čarima. Kao raspuknuta posuda uza sve blago njegova preuzvišenoga Dara, ti ne nalaziš ono što ti je zapravo tako blizu. Uvijek iznova primaš ono u što vjeruješ da je punina, a opet potrebuješ. Bolna srca Gospodin prebiva u svome Hramu, u Hramu tvojega srca… i s pravom te pita: „Jesam li ja zaista tvoje Sve?!“

Sjeti se blaga skrivenog na njivi. Volja je Gospodnja da prodaš sve što imaš i da kupiš njivu na kojoj se nalazi biser, koji je On sam (usp. Mt 13, 44-46). Ovdje nije riječ o prodaji materijalnih dobara. Kada Krist traži da prodaš sve što imaš, onda On prvenstveno misli na tvoje navezanosti na bilo što, i na sve ono što nije On. Sveti Pavao nam otkriva pravi smisao onoga što Krist traži kada piše: „Ovo hoću reći braćo: Vrijeme je kratko! Odsada i (…) koji kupuju, kao da ne posjeduju; i koji uživaju ovaj svijet, kao da ga ne uživaju, jer – prolazi obličje ovoga svijeta“ (1 Kor 7, 30-32). U prodaji svojih želja, Bog ti zauzvrat nudi slobodu u Sebi, ispunjenje tvoje najdublje čežnje koju nikako da ispuniš, nikako da dohvatiš. Možda ti ova ponuda na prvu i ne zvuči baš nešto primamljiva, jer je čuvena, a ostala neispunjena. No, to je ponuda koja poštuje tvoju slobodu.

Bog tvoju slobodu, odluke i želje ne će uvjetovati prekomjernim očitovanjem svoje Slave. On te poštuje, nudi ti se, govori ti o tome u Pismima i pokazuje u životima svetaca istinitost svojih obećanja, i predokus raja – već ovdje na zemlji. Na tebi je da se uputiš dublje, da otkriješ ono blago koje je još uvijek „skriveno“ u tebi. Nakon dugog putovanja, sveti Augustin se vraća u okrilje svoje nutrine u kojoj otkriva Boga i kaže: „Kasno sam te uzljubio ljepoto tako stara, a tako nova. Kasno sam te uzljubio. Svugdje sam te tražio ja rugoba, nasrćući na ta lijepa bića koja si stvorio, svugdje sam te tražio. Ja sam bio tako daleko, a ti si bio tako blizu“…

Neka ti Riječi samoga Gospodina budu trajna opomena da se ne uljuljaš u zvanju u kojemu jesi. Kršćanin nije pozvan da bude samo dobar čovjek. Zato nije potrebno biti kršćanin. Kršćanin je pozvan da bude Kristov učenik. Budi dar Njemu, i u sebi – Njega daruj svijetu, jer ćeš tako biti najveći dar samome sebi. Njemu se „prodaj“ kako bi Njega zauzvrat u sebi otkrio. To je Put. To je Istina. To je Život…

„Znam tvoja djela, tvoj trud i postojanost tvoju i da ne možeš podnijeti opakih. Iskušao si one koji se prave apostolima, a nisu, i otkrio si da su lažljivci. Postojan si, podnio si za moje ime i nisi smalaksao. Ali imam protiv tebe: prvu si ljubav svoju ostavio. Spomeni se dakle odakle si pao, obrati se i čini prva djela. Inače dolazim k tebi i uklonit ću tvoj svijećnjak s mjesta njegova ako se ne obratiš. (…) Tko ima uho nek posluša…“ (Otk 2, 2-6)

Fra Ivan Grubišić

Foto: www.vocazionefrancescana.org