Posted by Nakon đira oko Peruće novo kasnojesensko putešestvije biciklima obavili smo po pitomom šibenskom kraju. Budući da je dan u kasnu jesen jako kratak a vrijeme vrlo nestabilno vrijedilo je iskoristiti svaku minutu lijepog vremena. Kišno razdoblje koje je uslijedilo, i svima poprilično dosadilo jer je duboko ušlo u prosinac, dalo nam je za pravo da smo dobro izabrali. Započeli smo "đitu" u Grebaštici, mjestu poznatom po dugoj uvali, lijepoj plaži, brojnim apartmanima, grebaštičkom Bedemu i, naravno, Gini, našoj vodičici. Ovaj put bilo nas je četvero: fra Ante Vučković, Ivana Grabić, Gina Šparada i moja malenkost.
Nakon jutarnjih pozdrava, kave, obvezne ćakule o (ne)vremenu i prognozama sa DHMZ-a i svih mogućih aplikacija, krenuli smo kroz Žaborić prema Šibeniku. Sunce se sakrilo a debeli oblaci pratili su nas prijetećim pogledom. Molitva se spontano rađala pri samom pogledu prema nebu. "Proći će bez kiše", čulo se između redaka, kao odjek želja, makar kišu nitko nije spominjalo. Ne zbog straha ili praznovjerja nego onako - iz dišpeta. Ne damo joj gušta da nam pokvari ugođaj.
Nasuprot otoku Krapnju, najnižem (najviša mu nadmorska visina ne prelazi 1,25 m) i najmanjem naseljenom otoku na Jadranu, skrenuli smo desno u jadrtovački zaljev. Krapanj je, inače, udaljen od kopna svega 300 m. To je otok stoljetne tradicije ronilaštva, spužvarstva i ribarstva. Na njemu se može posjetiti franjevački samostan Sv. Križa u kojem se čuvaju izlošci velike kulturne vrijednosti. Najvrjedniji među njima svakako su slika Posljednje večere iz 16. stoljeća, raspelo od maslinova drveta doneseno iz Jeruzalema 1523. godine i bizantska Madonna na prijestolju, slikana pod utjecajem renesansnog slikarstva.
Inače, otok je od šibenske biskupije daleke 1436. kupio Toma Jurić, šibenski plemić, potomak bribirskih Šubića. Obitelj Jurić početkom 16. st. pomogla je sagraditi crkvu i franjevački samostan na otoku. Cijeli otok najpoznatiji je po tradiciji izlova spužvi, a sve je krenulo od jednog franjevca (fra Antuna s Krete), prije tristo godina koji je lokalno stanovništvo poučio lovu i preradbi spužvi. Osim navedenoga može se posjetiti i drevna uljara Sv. Lovre, zatim muzej spužarstva i ronilaštva.
Umjesto s drugu, zapadnu stranu jadrtovačkog (morinjskog) zaljeva/blata išli smo istočnom bandom/stranom. Razlog navedenom izboru skriva se u strahu od babinog zuba, opasnog neprijatelja svih biciklista (Gina to zna najbolje). Dakle, babin zub je, premda na prvu nekomu zvuči sasvim bezazleno, jedna oštra, šiljasta sjemenka, čiji je mali rogati plod smrtni neprijatelj svakog biciklista. Svakog osim fra Ante, naravno, i onih koji na sve unaprijed računaju pa kupe tvrđe gume i ne obaziru se na ove male cestovne nemani.
Navedeni zeljasti "ježevi" znaju jako rastužiti djecu, bilo da ljeti, kad su djeca najčešće bosa, nagaze na njih trčkarajući opušteno po livadi, bilo da im probuše balone i nogometne lopte. Sasvim sigurno da ih i kućni ljubimci zaobilaze u širokom luku jer ih pretvaraju u šepavce. Svakako, Gina je dobro ispitala teren tako da smo ovi put prošli 'lišo' (dobro) što se tiče opasnosti od navedenih zubatih biljaka.
Nakon Jadrtovca krenuli smo bijelim putem kroz vinograde i maslinike prema Vrpolju. S desne strane, nasuprot Vrpolja, pratio nas je prekrasni novi vinograd vinarije Testament koji se pruža po okolnim brežuljcima a s kojih se pruža nezaboravan pogled na bogati šibenski arhipelag. Nismo imali vremena svratiti u kušaonicu vina i probati, primjerice, testamentum pošip, babić ili tribidrag. Sudeći po medaljama koje su posljednjih godina osvajali, mora nam bit žao, barem nekima.
Nakon Vrpolja, mjesta koje je najpoznatije po Gospinu svetištu i proslavi Uznesenja BDM (Velike Gospe), popeli smo se u Danilo. Prolazeći kroz vinograde a još više kroz maslinike slušamo smo ljude kako veselo razgovaraju, beru masline, pozdravljaju nas na stranom jeziku misleći da smo stranci.
Šibenski kraj izuzetno je pogodan za proizvodnju vina, maslinova ulja kao i drugih mediteranskih kultura. To govore i ostaci antičkog municipijuma Ridera u Danilu kao i ostaci ranokršćanske bazilike, mnogih grobova, keramike, ornamentike, zatim rimskih vila i drugih građevina koji svjedoče o bogatoj prošlosti navedenog kraja. Raritet je da su navedenom rimskom naselju u Danilu Rimljani/Delmati imali terme i koristili podno grijanje kako bi ugrijali prostorije zimi.
Budući da fra Krešo Mikelić, župnik Danila, nije bio doma nismo se zaustavljali, osim kratko kod crkve sv. Danijela i ostataka gore navedene danilske kulture. Kiša nam je sve više visjela za vratom. Pauza se činila kao idealno mjesto u našem rasporedu. Pa ipak nismo odmarali već nastavili dalje prema Slivnu i Perkoviću. Međutim, kiša je sasvim izgubila strpljivost te nas više nije mogla pratiti samo iz daljine. Brzo smo se priviknuli i na tu vremensku nepogodu, malo skratili rutu i nastavili prema Sitnom.
Srećom kiša nije dugo potrajala i oblaci su se polako razilazili ostavljajući nebo samo suncu koje nas je sve otvorenije grlilo svojim zrakama. Pozdravivši fra Mladena Kovačevića, župnika u Perkoviću/Sitnom, nastavili smo dalje prema planiranoj ruti. Stigavši nadomak Vrpolja krenuli smo uzbrdicom lijevo prema Boraji. Kad smo se sasvim primaknuli navedenom mjestu skrenuli smo desno prema Vrsnom, prošli ispod vjetroelektrane Orlice i nakratko se odmorili na jednom uređenom odmorištu.
Prešavši brdo otvorio se prekrasan pogled na šibenski arhipelag obasjan suncem. Pritisnuti ljepotom koja nas okružuje samo smo stali i odmarali. I glad je odjednom nestala. Ljepota je nakratko pobijedila.
Naša obala uistinu obiluje prekrasnim mjestima, uvalama i otočićima na koje se čovjek može skriti i pobjeći od buke i civilizacije. Među svim otocima ipak šibenski arhipelag, bez ikakve sumnje, osvaja prvo mjesto, jedan je od najljepših. Na naizgled malenom prostoru smjestili su se brojni otoci; mirne uvale s kristalno čistim morem, nedirnutom prirodom, uskim kanalima, okruglim otočićima, malim mjestima koje pružaju mir i zaklon. A tek Kaprije i Kornati! Ne, nisu to jedna od najljepših otočja u Hrvatskoj, već i na svijetu. Da je drugačije ne bi tri četvrtine nautičke flote svijeta bilo stacionirano u blizini ovih prirodnih bisera.
Nakon ipak napornog puta, koji je ljepota krajobraza kroz koje smo prolazili uvelike olakšala, vratili smo se na početnu točku, u Grebašticu, gladni, umorni i sretni. Hvala Gini našoj vodičici na vođenju i ručku. Bilo je toliko dobro da vrijedi ponoviti. Makar opet preskočili probat vino.
Tekst: fra Ivica Jurić
Foto: fra Ante Vučković