Posted by Kad netko spomene otok Hvar a u vama se bude asocijacije povezane s luksuzom i skupim provodom - znak je da skromno poznajete otok Hvar. Ako se pak na sam spomen Hvara u vama probudi miris lavande i smilja, podsjeti vas na smiraj uz čašu dobrog vina i zalazak sunca, na šušur u tijesnoj kaleti, punoj mirisa života i na večernju klapsku pjesmu onda dobro poznajete Hvar. Prekrasnu prirodu, Starogradsko polje, čarobne uvale, tirkizno more, ljepotu grada Hvara, Starog Grada, kao i manjih mjesta i složenih visestoljetnih suhozida ne ću ni spominjati.
Ukratko, dragulj Jadrana nudi puno više od kratkotrajnog provoda. To se već vidi i pri samom dolasku na otok. Putovanje po Hvaru nadilazi puki obilazak atrakcija te omogućuje upoznati, možda i usvojiti, filozofiju života koja podrazumijeva oblikovanje života u skladu s prirodom kao i njegovo dublje razumijevanje; upoznavanje povijesti i tradicije, hrane, pića i svakodnevnih rituala. U najkraćem obliku izrečeno to je ono što čini razliku između turista i znatiželjnog putnika, a što posebno dolazi do izražaja na mjestima poput Hvara. Život na otoku, kao uostalom i u Zagori, uz svu težinu, izoliranost i skupoću, koju mi s kontinenta vrlo brzo primijetimo, još uvijek je onakav kakav bi i trebao biti: usklađen s prirodom, pun malih radosti, pomalo usporen i sasvim neopterećen napretkom.
Stari Grad
Sjećajući se ljepote sa prethodnih posjeta došli smo na otok sunca trajektom iz Splita nas nekolicina biciklista: fra Ante Vučković, fra Domagoj Volarević, Ivana Grabić Pešo, s. Dajana i moja malenkost. Naše putešestvije po Hvaru, nakon malo poduže pauze od prethodnog vijađa kad smo obišli otok Pag, započelo je u Starom Gradu, jednom od najstarijih gradova u Europi, gradu koji je utemeljen još 384. godine prije Krista kao grčka kolonija Faros. U biti njegovim ili još točnije utemeljenjem grada Isse na Visu, koji je još stariji od Farosa, započela je urbana civilizacija u Hrvatskoj. Stari Grad smješten je na sjeverozapadnom dijelu otoka Hvara, u zaštićenoj uvali. Ovaj šarmantni gradić poznat je po svojoj bogatoj kulturnoj baštini kao i mirnijoj atmosferi, usporenijem ritmu gradskog života u odnosu na grad Hvar.
Vjerojatno najznačajnije znamenitosti u gradu predstavljaju Dominikanski samostan i utvrda Tvrdalj, trajni spomenik jednom od najpoznatijih hrvatskih književnika Petru Hektoroviću. Dvorac, koji je ujedno i utvrda, sagrađen je u 16. stoljeću kao utvrđeni ljetnikovac, a danas je mjesto u kojemu se može doživjeti barem dio ondašnjeg života i upoznati se s književnim postignućima Petra Hektorovića. Središnji dio ljetnikovca, Ribnjak, najbolji je dokaz njegove ljubavi prema ribolovu, koju je opisao u svom najpoznatijem djelu „Ribanje i ribarsko prigovaranje“. Posjetitelji osim ribnjaka u dvorcu mogu vidjeti raskošne vrtove kao i pjesnikov stan uživajući u jedinstvenoj atmosferi ovog spomenika kulture.
Samostan u Starom Gradu
U dominikanskom samostanu čuva se vrijedno kulturno blago, iako to izvana ne odaje njegova skromna vanjština. Utemeljen je 1481. godine a gotovo sto godina poslije 1571. doživio je ranu koja se ne zaboravlja — turski su ga pljačkaši te godine opustošili i zapalili zajedno s cijelim Starim Gradom. Ušli smo u prostranu jednobrodnu crkvu i zastali pred glavnim oltarom. Renesansno raspelo — djelo venecijanskog kipara Giacoma Piazzette, koje mnogi smatraju najljepšim baroknim raspelom u Dalmaciji — visi tamo mirno, u tišini drevne crkve kao da čeka da ga netko primijeti usred turističke gužve. Nikomu od nas se tog dana nije žurilo. Zastali smo svatko na svoj način zahvaljujući Bogu na svim darovima koje od njega primamo, osobito na daru dobrih ljudi koji nam život čine ne samo podnošljivim već i lijepim.
U knjižnici samostana, koja broji više od 20 000 svezaka teologije, filozofije, jezikoslovlja, glazbe, slikarstva i drugih znanosti osjeti se nešto što se rijetko osjeti na moru — težina misli koje su preživjele burna stoljeća. A u muzeju, pred Tintorettovim "Oplakivanjem Krista", čovjek shvati koliko su ljubavi generacije redovnika na ovom, kao i na drugim otocima, gajile prema umjetnosti. S pravom se ponosimo kulturnom baštinom, sačuvanom u samostanima i crkvama, međutim vrijedi se na vrijeme upitati - što ćemo mi generacijama koje dolaze ostaviti vrijedna iz našeg vremena?
U klaustru samostana može se vidjeti zanimljiv natpis sa stihovima Petra Hektorovića koji je bio ugrađen na vanjski zid Hektorovićeve kapele u staroj crkvi:
"Putniče koji znaš čim se raj dobiva // Evo ovdje Isus naš u grobu počiva. Pođi mu se pokloni, poštuj Boga svoga // Neka te ukloni od zla svakoga".
O važnosti Crkve u životu Starograđana dovoljno govori činjenica da jedan mali gradić koji, ne računajući druga mjesta koja mu pripadaju, broji svega 1921 stanovnika (2021.) ima 7 crkava.
Osim navedenog u Starom Gradu nalazimo jedan jako neobičan kuriozitet. Naime, u njemu nalazimo jedno zgodno mjesto za druženje i ćakulu koje se naziva - „Ministarstvo tuđih poslova“. To je „ministarstvo trača i brige za druge" bez radnog vremena i naknade. Ovo ministarstvo nedvojbeno svjedoči o snazi znatiželje lokalnih stanovnika kao i neodoljivoj navici "zabadanja nosa" tamo gdje mu nije mjesto. Možda bi i u drugim dalmatinskim gradovima i mjestima bilo zgodno neformalne navike formalizirati na ovakav način otvarajući trgove tuđih poslova.
Možda bi se baš na paradoksalan način Možda bi se baš na taj paradoksalan način — svjesniji vlastitih mana — postigao poželjan rezultat: smanjenje bavljenja tuđim životima. Ako bi rezultat i izostao, a samo se tamo ogovaralo – vrijedilo bi truda. Bilo kako bilo životna mudrost uči kako se čovjek usavršava samo onda kad se sa samim sobom uspoređuje. Sve dok se s drugima uspoređuje u velikoj je opasnosti da druge prezire, jer su lošiji od njega ili da im zavidi jer su bolji od njega. U oba slučaja gubi. Jedino uspoređujući se sa samim sobom i nastojeći biti danas bolji nego jučer - i tako cijeli život - čovjek, po svojoj naravi nesavršen, se usavršava.
Vrboska
Nakon obilaska Starog Grada krenuli smo prema Vrboskoj biciklima makadamom kroz Starogradsko polje (Starogrojsko poje), koje je upisano na UNESCO-ov popis kulturne baštine jer čuva antičku grčku parcelaciju staru oko 2400 godina. To hoće reći da suhozidi, putovi i parcele i danas izgledaju nalik onima kakve su postavili grčki kolonisti.
Najljepši način da se doživi sva ljepota Starogradskog polja jest da ga cijeloga prohodate ili prođete njim biciklom. Ako niste poput nas došli biciklima nikakav problem - možete ih unajmiti u gradu i krenuti u đitu kroz maslinike i vinograde praćeni mirisima mediteranskog bilja (lavande, ružmarina, smilja i drugog bilja) od kojeg nastaju odlični proizvodi, začini i suveniri koji nose miris Mediterana. Neopterećeni vremenom da što prije stignete na cilj, možete opušteno uživati u laganoj vožnji kroz krajolik koji oduzima dah. Možete poput nekih i kupiti odlične domaće breskve pa onda na polovici puta, u hladu masline, uživati u njezinom prirodnom okusu.
Na dolasku u Vrbosku, Malu Veneciju, nismo odoljeli a da ne sjednemo blizu "Ponte di Rialta", osvježimo se te od lokalaca izvučemo koji koristan savjet za rutu nakon Jelse. Zovu je malom Venecijom, i s pravom jer je obilježava uski i duboki zaljev, presječen prekrasnim kamenim mostićima. Vrboska je doista jedno od najljepših mjesta na Hvaru. Zapravo se radi o čarobnom ribarskom mjestu koje oduševljava kako svojim prirodnim izgledom tako i svojom arhitekturum: starim gradskim kućama s obilježjima gotike, renesanse i baroka.
Mjesto je čarobno, ali nosi i davni ožiljak: nakon što su ga Turci opustošili 1571., mještani su podigli crkvu-tvrđavu sv. Marije od Milosrđa, danas najprepoznatljiviji objekt otočke arhitektonske baštine. Zapadno od nje stoji župna crkva sv. Lovre iz 15. stoljeća, iznutra oslikana djelima koja se pripisuju Tizianu, Veroneseu, Bassanu i drugim renesansnim majstorima — bogatstvo koje se teško sluti kad se izvana gleda skromno pročelje. Stojeći pred tim platnima, pomislih kako i mala mjesta poput ovoga mogu čuvati najveće stvari, samo ih treba potražiti i obogatiti se. Prva pauza bila je u Vrboskoj, u hladu, gdje se miris mora miješao s mirisom borovine i mediteranskog bilja. Čak su i najelokventniji na nekoliko trenutaka ostali u šutnji, ne zbog umora i vrućine, već svladani ljepotom dopustili su prirodi da govori.
Jelsa
Nakon kratkog odmora i kave nastavili smo rutu još južnije do Jelse, a onda i još nekoliko kilometara dalje - sve dok nismo našli najbolju uvalu sa najljepšom plažom i najčišćim morem gdje smo se kupali. Na ručak smo se vratili u Jelsu, treći po veličini grad na otoku, poslije grada Hvara i Starog Grada. Okružena bujnim zelenilom i dvama najvišim otočnim vrhovima, Svetim Nikolom i Humcem, Jelsa djeluje kao mjesto koje je odlučilo ne žuriti nikamo. A i kamo bi išla kad sve što joj treba - tu je.
Na brdu iznad grada ponosno stoji crkva Gospe od Zdravlja, sagrađena još 1535. na mjestu starije, srednjovjekovne kapelice. Stoljećima je bila i jest zavjetna crkva pomoraca; mjesto kamo su oni i njihove obitelji dolazili moliti prije putovanja ili zahvaljivati po povratku. U središtu grada, pred župnom Crkvom Male Gospe iz 14. stoljeća, stoji kip Kuzme Kovačića, jednog od najboljih hrvatskih kipara, posvećen križonošama koji su tijekom godina sudjelovali u povijesnoj procesiji ‘Za Križen’.
Procesija "Za križen"
Procesija 'Za križen' duboko je ukorijenjena vjerska tradicija koja povezuje mjesta otoka Hvara već više od 500 godina. Ova noćna procesija uvrštena je na UNESCO-ov popis svjetske nematerijalne kulturne baštine i simbolizira vjeru i tradiciju stanovnika Hvara. U noći s Velikog četvrtka na Veliki Petak procesijom su povezane Jelsa, Pitve, Vrisnik, Svirče, Vrbanj i Vrboska.
Iz šest crkava istovremeno krenu vjernici (bratovštine i hodočasnici) na čelu sa križonošom koji nosi križ (težak i do 18 kilograma) u znak zahvalnosti ili kao vlastiti/obiteljski zavjet. Procesije obilaze navedena mjesta bez međusobnog susretanja te se pred jutro svaka vraća u svoju crkvu. Tih šest zajednica koje hodaju odvojeno, u istoj noći, prema istom cilju — tiho ali rječito poučavaju o životu kao hodočašću u kuću Očevu i o vjeri kakva treba resiti katolika: tiha, egzistencijalna, svima vidljiva, nenametljiva.
Nadalje, opisivati Hvar, a ne spomenuti vino i ribu znači učiniti veliku pogrešku. Možda čak i veću od toga da zaboravite npr. činjenicu da Hvar ima jedno od najstarijih pučkih kazališta u Europi. Svakako je pogreška veća ako pri posjeti otoka ne probate ribu i vino, barem u skromnim količinama u nekoj od brojnih konoba. Svima su poznata opjevana otočka vina, kako otoka Korčule i poluotoka Pelješca, na kojima smo biciklima također bili, tako i otoka Hvara, Visa, Brača... Ukratko, što se tiče Hvara plavac mali, pošip i prč sazrijevaju na južnim padinama otoka, dok se bogdanuša, bijela sorta čije ime dojmljivo otkriva njezinu božansku vrijednost, uzgaja u Starogradskom polju, odakle se nekoć vino u velikim količinama izvozilo diljem Mediterana. Probali smo i nismo se pokajali.
Nakon ručka vratili smo se u "Malu Veneciju" na još jedno kupanje nakon kojeg smo se preko Starogradskog polja vratili u Stari Grad na čašicu razgovora s našim - uvijek zanimljivim i dragim profesorom emeritusom - don Nikolom Bižacom. Obogaćeni druženjem i erudicijom sa zalaskom sunca ispratili smo Hvar pogledom punim zahvalnosti i obećanjem da ćemo opet, za koju godinu, doći i otići još južnije.
Tekst: fra Ivica Jurić
Foto: fra Ante Vučković