Putešestvije biciklom po prekrasnim krajolicima Lijepe Naše dobio je i novi nastavak. Ovaj put, za razliku od prethodnih kad smo se uglavnom držali Dalmacije, krenuli smo sjevernije i obišli dolinu Gacke. Kako bismo bili odmorniji za vožnju po brdovitim predjelima nadaleko poznate doline krenuli smo iz Splita dan ranije autom i prespavali u Gračacu kod kolege fra Ivana Šimunca, kojem ovom prigodom zahvaljujemo za bratsko gostoprimstvo.
Čitali smo već poodavno kako je Gacka raj za bicikliste i izdaleka planirali njezin obilazak u proljeće. I kad smo sve isplanirali opet nas je naša tjelesna krhkost podsjetila na ograničenost naših planova. To je i razlog zašto smo ovaj put bili osiromašeni za jednog zaljubljenika u biciklizam - fra Antu Vučkovića. Doduše, bio je s nama preko neprestanih provokacija fotografijama prekrasnog pejzaža Gacke koje smo mu slali. I fra Bojanu Rizvanu, također.
Dvojici nepopravljivih zaljubljenika u obilazak Lijepe Naše biciklom, jer se na takav način najbolje vidi sva ljepota naše domovine, fra Domagoju Volareviću i mojoj malenkosti, ovaj put se pridružio i treći biciklist - don Josip Šimatović, župnik u Udbini i dekan udbinskog dekanata. Don Josip je rođen i odrastao u dolini Gacke (u Otočcu) stoga nismo mogli imati boljeg vodiča i poznavatelja religiozno-kulturne baštine i prirodnih bogatstava Gacke od njega. Zahvaljujući njemu upoznali smo ovaj divan kraj u koji ćemo se i u budućnosti navraćati.
Ono što vrijedi za osobe na neki način vrijedi i za krajeve. Naime, ako ti neka osoba ne sjedne na prvu - neće ni godinama iza. I trebat će se dobro potrudit za to. I obrnuto vrijedi: ako ti se neka osoba odmah svidi sve lakše ide. Susreti se 'sami od sebe' umnažaju i sve duže traju. Snaga prvog dojma je očaravajuće snažna, u oba smjera. Mi smo tek upoznali Gacku i - jako nam se svidjela. Čak i da ništa ne napišemo o njezinoj ljepoti - slike govore same od sebe, i više nego tisuću riječi.
A ovako je sve počelo. Dolazak u Liku nije bio nimalo obećavajući. Naime, večer prije izleta dočekala nas je kiša, oštar vjetar i u odnosu na topli Mediteran - friška kontinentalne arija. Pa ipak, ujutro kako je dan odmicao sunce je sve više odnosilo pobjedu. Rastjeralo je oblake tako da su se tek maleni oblačići nazirali na horizontu.
Svojim zrakama sunce je obasjavalo dolinu ogledavajući se u Gackoj (rijeci) te od doline stvarajući jednu zelenotirkiznu oazu. Vjetar se pred tom ljepotom privremeno sakrio u nedostupne i visoke gudure planina kojima je Gacka okružena: Malom Kapelom sa sjevera i Velebitom sa juga.
Krenuli smo biciklom iz središta Otočca, najvećeg mjesta u dolini, od župne barokne crkve Presvetog Trojstva. Inače, grad Otočac, smješten na rijeci Gacki, nalazi se u zapadnom dijelu istoimenog polja. Ime grada prvi put se spominje na poznatoj Bašćanskoj ploči iz 1100.
župna crkva Presvetog Trojstva
U navedenom „dokumentu u kamenu“ spominje se crkva Sv. Mikule (Nikole) u Otočcu koja je, prema darovnici hrvatskog kralja Zvonimira, pripadala benediktincima, zajedno sa crkvom Sv. Lucije u Baški na Krku. Inače, u Otočcu su sve do napada Turaka bili benediktinci i dio samostana je sačuvan a nekadašnja crkva sv. Nikole je zapravo današnja crkva Presvetog Trojstva. Otočac je od 1300. bio u posjedu poznatih hrvatskih plemića Frankopana. Neko vrijeme je čak bio i sjedište Otočke biskupije (1461.-1535.), kad je i proglašen gradom (civitas), sve do ukinuća i pripojenja Senjskoj biskupiji (1535.). Inače, Gacka je zbog svoje prirodne zaštićenosti, plodne doline bogate vodom, bila oduvijek naseljena. U starini Japodima (nekropola i spilje u Sincu i Lešću), zatim Rimljanima, Hrvatima.
Gacka dolina veliko je krško polje omeđeno visokim planinama Velebitom i Kapelom. Polje je carica Marija Terezija dala meliorizirati; Gacku smiriti i u korito smjestiti. To je tako dobro napravljeno da se praktički Gacka gotovo nikada ne izlijeva van korita, za razliku od rijeke Like, koja se ulijeva u Gacku i puno je nepredvidivija.
Poljem vijuga prekrasna rijeka Gacka i oplemenjuje cijeli kraj. Ne zna se zapravo je li dolina dobila ime po rijeci ili obrnuto. Bilo kako bilo, mirna rijeka bogata izvrsnom pastrvom izvire na istočnom dijelu gackog polja a ponire na zapadnom. Po duljini je treća ponornica na svijetu. Izvorni tok je bio dugačak 32 km prije nego je skraćen zbog izgradnje HE Senj 1960-ih godina prošlog stoljeća.
U obilazak Gacke krenuli smo velebitskom stranom kombinirajući više biciklističkih staza, vozeći se dijelom asfaltom a dijelom makadamom uz brdo i kroz šumu do vidikovaca s kojih puca prekrasan pogled na dolinu. Nakon desetak kilometara spustili smo u dolinu i uz tok rijeke nastavili prema istoku, prema izvorima Gacke. Nekoliko kilometara prije izvora posjetili smo prekrasnu romaničku crkvicu sv. Franje, jedinu sačuvanu crkvu iz vremena predturskih osvajanja i razaranja.
crkvica sv. Franje
Pored crkvice, uz rijeku, na lijepo uređenom odmorištu, raspremili smo svoje 'bisage' i ručali uz pjev ptica, zujanje pčela i pjesmu cvrčaka. Ovo potonje nas je osobito iznenadilo. Pridružio nam se u klopi i jedan pitomi pas koji se osladio salamom ostavljaju komadiće kruha ribama.
Nakon ručka nastavili smo put prema izvorima diveći se lijepo očuvanom okolišu, osobito pomno sređenim okućnicama. Područje Gacke izuzetno je bogato izvorima. Ima ih dvadesetak a tri su najpoznatija: Tonković vrelo (glavni izvor), Klanac i Majerovo vrelo. Izvori su jako zanimljivi jer imaju oblik jezeraca. Uz njih se nalaze i brojne stare mlinice – "malenice", od kojih su neke obnovljene i uređene u tradicionalnom stilu, a neke (vjerojatno radi imovinsko-pravnih odnosa/nesuglasica) nisu.
Osim mlinica, mogu se vidjeti i pilane na vodu, stupe za stupanje, koševi za pranje sukna i sl. Prvo smo obišli Tonkovića vrelo, zatim druga dva. Uz vrela, a i drugdje, nalaze se mali obiteljski hoteli, kuće za odmor, restorani.
Po Gackoj se mogu vidjeti mnogi ribiči, kamperi, kanuisti. Inače, Gačani su se u starini Gackom kretali "plavima", plovilima tipičnim za taj kraj koji su izdubljeni iz jelovih trupaca. Kako je dan odmicao tako smo se i mi sjevernom stranom doline primicali Otočcu. Nakratko smo iznad grada posjetili i utvrdu Forticu, s koje se vidi panorama grada, svratili u župnu crkvu zahvaliti Bogu na prekrasnom danu te se uputili prema Splitu.
Idući put uklopiti ćemo u biciklističku rutu i Smiljan, rodno mjesto najvećeg hrvatskog znanstvenika i kozmopolita Nikole Tesle čije ideje su promijenile svijet te i danas, 80 godina nakon njegove smrti, nadahnjuju ljude diljem svijeta.
Vozeći se prema Splitu dojmovi su se pomalo slagali, iako su ovdje možda i nezgrapno izneseni, ali jedno je ostalo sasvim upečatljivo - briga za okoliš i uređene okućnice. Kao malo gdje, uključivo i u okolnim zemljama, u dolini Gacke se može vidjeti sklad čovjeka i prirode, ljepota uređenih kuća, okućnica, puteva, vrtova, ograda... Ukratko, divan kraj zbog divnih ljudi.
Posted by 
