Bibličar fra Domagoj Runje: Loše čita Sveto pismo tko drži da je zemlja ravna

BogoslovPosted by

Pitati vrhunske astrofizičare za „dokaze” da nam je Zemlja okrugla, nije baš najzahvalniji zadatak u 21. stoljeću. No, čini se da je i danas ponekad potrebno podsjetiti na ono najočitije, a možda i propitati vlastito znanje po tom pitanju. Oni koji vjeruju da je Zemlja ravna vrlo često temelje to vjerovanje na Svetom pismu. Stoga smo razgovarali i s bibličarom s KBF-a u Splitu, fra Domagojom Runjom o svetopisamskim utemeljenjima.

Činjenica je da se globalni pokret „ravnozemljaša”, odnosno onih koji tvrde da je Zemlja ravna, proširio i na Hrvatsku. Fenomenu je prvenstveno potrebno pristupiti sa sociološke strane. Ipak, zbog rastućeg broja sljedbenika, kao i činjenicu da tu svojevrsnu teoriju zavjere prihvaćaju čak i akademski obrazovani ljudi, namjera nam je bila iznijeti i adekvatan odgovor.

Prof. dr. sc. Dijana Dominis Prester s Odjela za fiziku Sveučilišta u Rijeci gdje predaje fiziku i astrofiziku na preddiplomskom, diplomskom i doktorskom studiju ističe da svatko tko je završio školu i pritom pratio nastavu, zna i više od 10 dokaza koji upućuju na loptasti, odnosno sferni oblik Zemlje, koja je blago spljoštena, zbog rotacije Zemlje oko svoje osi, te šira na ekvatoru.

Evo i onih najočitijih, premda će mnogi bez problema pronaći i brojne druge:

1. Dok se nalazimo na moru, i vidimo brod koji nam se približava, prvo vidimo vrh, a tek s vremenom kako nam se brod približava, donji dio broda.
2. Ako se popnemo na visok toranj, vidimo dalje no što vidimo s površine Zemlje.
3. Sila teža je ista svugdje na Zemlji, a takva je zbog sfernog oblika Zemlje i prirode gravitacijske sile.
4. Sjena štapa zabijenog u zemlju mijenja se tijekom dana i nije jednako dugačka u isto vrijeme na različitim mjestima na Zemlji.
5. Plima i oseka.
6. Svi drugi planeti koje smo dosad opazili su svemiru sfernog su oblika, što je potpunosti u skladu s teorijom gravitacije.
7. Postojanje oceana i atmosfere na Zemlji – da je Zemlja ravna, atmosfera bi kao i oceani preko rubova “iscurila” u svemir.
8. Postojanje različitih vremenskih zona, te smjena dana i noći.
9. Zvjezdano nebo mijenja se tijekom noći, te izgleda drukčije kad otputujemo na drugu zemljopisnu širinu.
10. Snimke iz svemira jasno pokazuju Zemlju sfernog oblika.

I doista nije potreban doktorat iz astrofizike da bi se objasnilo da je Zemlja okrugla, a ne ravna ploča. Ipak, naša vrhunska astrofizičarka Dijana Dominis Prester, čiji je znanstveno-istraživački rad u području opažačke odnosno eksperimentalne astrofizike priznat i daleko izvan granica Hrvatske, pristala je na razgovor o ovoj temi.

Iako su već stari Grci dedukcijom i eksperimentom to utvrdili, ipak se slažem da je o ovome važno i danas govoriti, posebice jer čak i u današnje vrijeme postoje ljudi koji vjeruju da je Zemlja ravna ploča. Ne treba zaboraviti da su prije svega nekoliko stoljeća znanstvenici gorjeli na lomači zbog ideja koje su u današnje vrijeme potpuno jasne i nedvojbene, ne samo znanstvenicima, već i široj javnosti, primjerice da Zemlja kruži oko Sunca i da postoje drugi planeti u svemiru.

„Ne želim nikoga uvjeravati da je Zemlja okrugla, niti o tome raspravljati s onima koji u to sumnjaju. I ne smatram da bi ljudi trebali dogmatski prihvaćati različite tvrdnje, jer je upravo dogmatsko prihvaćanje put u zablude i neznanje koje u konačnici vodi manipulacijama ljudi. Također, ne osuđujem nikog zbog neznanja, samo zbog nedostatka volje i hrabrosti da razmišlja svojom glavom. Neka ljudi promišljaju, preispituju, i sami eksperimentiraju, konzultirajući pritom dosadašnje spoznaje. To je srž onog što na studiju fizike učimo naše studente – da koristeći dosadašnje spoznaje, razmišljaju svojom glavom, eksperimentiraju, preispituju, i proširuju granice postojećeg znanja”, ističe Dominis Prester.

Ako netko vjeruje da je Zemlja ravna ploča, neka ode na more i sam promatra brodove. Neka zajedno s prijateljem ili rođakom u drugoj državi napravi eksperiment sa sjenom štapa, mjeri duljinu sjene, i telefonom provjeri kako se u određena vremena mijenjaju sjene na različitim mjestima.

Neka putuje avionom i gleda kroz prozor, i vidi vlastitim očima zakrivljenost Zemlje. A ako vjeruje da se na nekom određenom mjestu na Zemlji nalazi kraj “ravne ploče”, neka otputuje tamo i uvjeri se sam što se tamo nalazi.

“Ravnozemljaši”, u pravilu, doslovno tumače Bibliju i svoje vjerovanje tumače na nekoliko biblijskih citata koji govore o nebeskog svodu, o četiri kraja Zemlje, o stupovima Zemlje i slično. Stoga smo o tim biblijskim citatima razgovarali s bibličarem s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu, doc. dr. sc. fra Domagojem Runje.

Fra Domagoj ističe da u Svetom pismu ima lijepih rečenica koje govore o čovjeku kao Božjem stvorenju. Među njima je i ovaj odlomak iz Psalma 139:

…ti si moje stvorio bubrege,satkao me u krilu majčinu.
Hvala ti što sam stvoren tako čudesno,
što su djela tvoja predivna.
Dušu moju do dna si poznavao,
kosti moje ne bjehu ti sakrite
dok nastajah u tajnosti,
otkan u dubini zemlje. (Ps 139, 13-15)

“Neupitna je ljepota toga teksta koji uz ispovijedanje istine pruža i pravi literarni užitak”, kaže dr. Runje i dodaje: “Psalmist je svjestan da je Božje stvorenje i zbog toga je veoma zahvalan. Njega je Bog satkao u majčinu krilu koje on još naziva tajnošću i dubinom zemlje. Uvjerljivosti i poetskoj snazi teksta doprinosi i to što psalmist posebno spominje neke tjelesne organe: bubrege i kosti. To je sasvim dovoljno da se izrazi cjelovita istina o tome da Bogu stvara svakoga pojedinoga čovjeka. Međutim, to nije dovoljno za proučavanje anatomije ljudskoga tijela.”

Bibličar s KBF-a u Splitu naglašava da onaj tko proučava anatomiju, ako je vjernik, ispovijeda istu istinu kao i biblijski pisac: Bog je čudesno stvorio čovjeka. No, kaže, za posao kojim se proučavatelj anatomije bavi – Sveto pismo nije mu dovoljno. Potrebna mu je ne samo druga literatura, nego i istraživanje samoga tijela sa svim njegovim organima. Isto vrijedi za sva stvorenja, za čitavu prirodu.

Dogmatska konstitucija Drugoga vatikanskoga sabora o božanskoj objavi Dei verbum u često citiranom broju 11 kad se govori o nadahnuću Svetoga pisma kaže:

„Pri sastavljanju svetih knjiga Bog je, pak, izabrao ljude koje je upotrijebio da bi oni – služeći se svojim sposobnostima i silama – pod njegovim djelovanjem u njima i po njima, kao pravi autori pismeno predali sve ono i samo ono što on hoće.

Budući da, dakle, sve ono što nadahnuti pisci ili hagiografi izjavljuju valja držati izjavljenim od Duha Svetoga, mora se dosljedno ispovijedati da knjige Pisma čvrsto, vjerno i bez zablude naučavaju istinu za koju je Bog htio da radi našega spasenja bude zapisana u Svetim pismima.“

Istaknuli smo dio rečenice sve ono i samo ono što on hoće jer to podrazumijeva da Sveto pismo ne sadrži sve podatke o čovjeku i svemu stvorenomu, ističe fra Domagoj. “U Svetom pismu zapisano je ono što je potrebno radi našega spasenja, a mnoge druge podatke Bog je upisao u sama stvorenja i tu ih treba tražiti i istraživati. Drugim riječima, u Svetomu pismu nalazi se sve ono što je Bog htio da bude zapisano radi našega spasenja, ali u Svetome pismu nije zapisano sve što postoji. Sveto pismo nije jedino sredstvo Božje objave. To sredstvo je i sama priroda koju je Bog stvorio. Priroda je također knjiga Božje objave i u njoj se nalazi istina koja se nje tiče.”

Dr. Runje kaže da je iz tih razloga korištenje biblijskih tekstova kao primarne literature za istraživanje prirode i prirodnih zakona jednostavno metodološka pogreška. Tu je primarna literatura sama Božja priroda.

Primjerice, u Svetom pismu nalazimo retke poput ovih:

Jer Jahvini su stupovi zemlje, na njih je stavio ovaj svijet. (1 Sam 2,8)
Kao zastor nebesa je razastro, kao šator za stan razapeo. (Iz 40,22)
On povrh praznine Sjever razapinje, on drži zemlju o ništa obješenu. (Job 26,7)

“Kada čitamo te i druge koji govore o stvorenom svijetu divimo se izražajnoj snazi biblijskih pisaca koji su znali tako lijepo izraziti svoju vjeru u Boga Stvoritelja i u okvirima svoje ogranične slike svijeta. Pri tome su se u skladu s književnim rodom u kojem su pisali legitimno koristili pjesničkom slobodom”, kaže bibličar.

Ističe da je doslovno tumačenje takvih tekstova koje zanemaruje književne rodove i njihova upotreba kao argumenata na području detaljnoga prirodoznanstvenog istraživanja upadanje u zamku koja se u crkvenim dokumentima naziva fundamentalističko čitanje Svetoga pisma.

O takvom čitanju Svetoga pisma u svojoj apostolskoj pobudnici Verbum Domini iz 2010. godine tadašnji papa Benedikt XVI kaže: „Doista, »doslovnost« koju zagovara fundamentalistčko čitanje u stvarnosti predstavlja izdaju i doslovnog smisla i duhovnog, otvarajući put zloupotrebama različite naravi, kao što je, primjerice, širenje protucrkvenih tumačenja samih Pisama.“ (br. 44)

“Postoje ljudi koji unatoč današnjim općim spoznajama drže da je zemlja ravna ili da se sunce okreće oko zemlje. Svima je slobodno svoja uvjerenja koja se tiču prirodnih znanosti argumentirati na tom području i služiti se dokazima koje nalaze u samoj prirodi, ali metodološki je promašeno i nauku Katoličke crkve protivno takav posao temeljiti na lošem čitanju Svetoga pisma”, zaključuje doc. dr. sc. fra Domagoj Runje.


Tekst: Lana Popovčić, Diana Tikvićhkm.hr